Kinesko državno vijeće nedavno je predstavilo opsežan plan reformi tržišta kapitala do 2020. u kojemu navodi dva ključna cilja: "podržati otvorene, poštene i integrirane tržišne procese te zaštititi ulagače, napose zakonska prava malih investitora".

U navedenom planu iznosi se da će u svrhu ostvarenja tih ciljeva državni čelnici morati odvagnuti tržišnu autonomiju prema državnom autoritetu, inovativnost prema stabilnosti, zaštitu ulagača prema riziku kupaca i iskušenje brzog provođenja reformi prema potrebi za pragmatizmom. Može li se to postići?S gospodarsko-političkog stajališta, cilj bi trebalo biti postizanje ravnoteže između konkurentnosti (koja potiče inovacije koje pospješuju rast, ali može i uzrokovati nestabilnost) i suradnje (koja promiče dugoročnu društvenu koheziju, ali katkad vodi prema stagnaciji). Pritom kineski čelnici moraju voditi računa o tri razine konkurentnosti, a to su: konkurentnost među poduzećima, konkuretnost unutar gospodarskog sektora i konkurentnost između interesa građana, poslovnih subjekata i države.

Provedba konkurencijskog okvira za poslovne subjekte je posao u tijeku. Još 2008. na snagu je stupio zakon protiv tržišnog monopola usmjeren ka sprječavaju protukonkurencijskih ili "monopolističkih" sporazuma među poduzećima, krajnjem smanjenju zloporabe tržišne dominacije te zaustavljanju spajanja i otkupa tvrtki s ciljem uklanjanja ili nepriličnog sputavanja konkurencije.Međutim, upravljanje konkurentnošću na tržištu koje ima tri glavna igrača (poduzeća u državnom vlasništvu te domaće i strane privatne tvrtke) vrlo je složen zadatak. Poslovni subjekti iz privatnog sektora frustrirani su zbog povlastica u kojima uživaju poduzeća u državnom vlasništvu, dok se strane tvrtke žale da su domaće tvrtke u prednosti. 

Regulacijska arbitraža
Upravljanje konkurentnošću unutar gospodarskog sektora još je složenije. Primjerice, u bankarstvu je konkurencija iznimno žestoka, a Kina je jedno od rijetkih gospodarstava u kojima je koncentracija (tržišni udio vodećih pet igrača) u posljednjih nekoliko godina pala. Nešto više od deset godina nakon kineskog pristupanja Svjetskog trgovinskoj organizaciji udio stranih banaka na kineskom tržištu stoji na bijednih dva posto, što je odraz neuspjeha kineskih regulatora da osiguraju ravnopravni teren za igru. Izazov postaje još ozbiljniji uzmemo li u obzir tehnološki napredak i regulacijsku arbitražu. Platforme za e-trgovanje poput Alibabe ne samo što ugrožavaju bankarski posao vezan uz plaćanja, nego su počele nuditi i vlastite proizvode vezane uz upravljanje bogatstvom. Usto je regulacijska arbitraža potaknula pojavu takozvanog bankarstva iz sjene, koje aktivno konkurira tradicionalnim financijskim institucijama u pogledu upravljanja bogatstvom i na području izdavanja zajmova.

Ublažavanje pravila
Regulacijska arbitraža proizlazi iz konkurencije između agencija središnje vlade koje se bore za ovlast nad pravom na regulaciju, konkurencije koja nerijetko odgađa tržišne reforme i institucijske promjene zbog nespremnosti dotičnih agencija za prihvate uzajamni autoritet. Primjera radi, zbog preklapanja regulacije najmanje pet vladinih agencija i ministarstava došlo je do značajne odgode razvoja kineskog tržišta dionicama.Najbolji primjer zdrave konkurencije u Kini jest konkurencija između gradova. Naime, Kina ima 287 gradova na razini prefekture s prosječnom populacijom od oko 3,7 milijuna te srednjim BDP-om po glavi stanovnika u iznosu od 5800 američkih dolara.

Šesnaest gradova već je premašilo prag Svjetske banke za status grada s visokim prihodom zahvaljujući godišnjem dohotku po glavi stanovnika od preko 12.616 američkih dolara, a četiri grada (Peking, Šangaj, Guangzhou i Shenzhen) imaju globalni doseg. Ti gradovi drže ključ kineske sposobnosti da izbjegne zamku srednjeg dohotka. To ne bi trebalo biti nikakvo iznenađenje. Tajna kineskog gospodarskog uspjeha od 1979. počiva u ublažavanju pravila središnjeg planiranja kako bi se gradove, tržišta i privatne subjekte potaknulo na eksperimente, inovacije i rast. S obzirom da je bilo teško odrediti kojim točno starim pravilima je potrebna reforma ili ih je potrebno ukloniti, proces je ovisio o delegiranju ovlasti središnje vlade lokalnim vlastima koje su bile bolje opremljene za eksperimentiranje s tržišnim pravilima u svrhu jačanja gospodarskog rasta. 

Promicanje rasta
Istodobno, s ciljem očuvanja stabilnosti i integriteta sustava, ta je nastojanja popratila centralizacija fiskalnog autoriteta i određene ovlasti nadzora. Takva ravnoteža horizontalne konkurencije i vertikalne regulacije bila je od ključne važnosti za promicanje rasta i dinamike u kineskim gradovima. Međutim ostvarena ravnoteža nije bila ni blizu idealnoj. Naime, konkurencija među gradovima, ojačana značajnom ulogom koju rast BDP-a na općinskoj razini igra u određivanju karijernog puta lokalnih dužnosnika, otišla je predaleko i uzrokovala destabilizirajuću neravnotežu.

Brzopletost gradova
Da, lokalne su vlasti omogućile smione aktivnosti koje su unaprijedile produktivnost, kao što su uporaba poljoprivrednog zemljišta u industrijske svrhe i osnivanje javno-privatnih partnerstva radi financiranja velikih infrastrukturnih projekata. Upravo zahvaljujući tomu  privatna su poduzeća uspjela preoteti određeni tržišni udio poduzećima u državnom vlasništvu, kako u uslužnom, tako i u proizvodnom sektoru. No brzopletost gradova u nastojanju da oponašaju modele rasta svojih konkurenata dovela je do zagušujućeg stupnja zagađenja, gomilanja dugovanja, viška infrastrukturnih kapaciteta, rasta nejednakosti, osiromašenja poljoprivrednog zemljišta i vladavine korupcije, uključujući administrativne zloporabe položaja koje nagrizaju pravo građana na vlasništvo. Rast potaknut konkurencijom pogonska je snaga koja stoji iza kineskog uspona do statusa drugog po veličini gospodarstva svijeta.

Energetska samodostatnost

Zarađujte na vlastitoj energiji: Nova platforma osvaja tržište

izravan kontakt

Povratak sajmova mijenja pravila igre u industriji namještaja

No to je neodrživo. Sada je imperativ rebalans konkurentnosti kako bi se riješili problemi državnih i tržišnih aktivnosti koje štete interesima građana. Središnja vlada nedavno je lokalnim vlastima oduzela određene pravosudne ovlasti te time osnažila zaštitu prava na vlasništvo i imovinu, što je važan korak u tom smjeru. No to nije dovoljno. Kako bi se tržištu omogućilo da određuje raspodjelu resursa te osiguralo ravnopravni teren za igru svim sudionicima, bit će nužno uspostaviti jasna načela glede konkurencije, ako je moguće uz pomoć moćne "konkurencijske komisije".Konkurencija nikada nije uspješna bez jasnih i poštenih pravila. To je pravi izazov pred kojim se danas nalaze kineski čelnici. Uspiju li, Kina visokog dohotka postat će samo pitanje vremena.

© Project Syndicate, 2014.