Kinesko se gospodarstvo neočekivano usporilo u drugom tromjesečju ove godine.

Jednako neočekivano većina podataka objavljenih od srpnja do danas pokazuje da se rast Kine stabilizirao. Nije čudno što su tržišta glasno odahnula. No trebaju li ulagači i dalje biti u strahu? Trenutno je najozbiljniji problem s kojima se kineske vlasti nose problem prevelikog kapaciteta. Na primjer, godišnji je proizvodni kapacitet sirovog čelika u Kini milijarda tona, no ukupna je proizvodnja 2012. bila 720 milijuna tona – po stopi iskorištenja kapaciteta od 72 posto.

Prevelik kapacitet

Još je veće iznenađenje što je profitabilnost čelične industrije 2012. godine iznosila tek 0,04 posto. Štoviše, zarada na dvijema tonama čelika bila je dovoljna da se kupi lizalica. Dosad prosječna profitabilnost 500 najboljih kineskih tvrtki iznosi 4,34 posto, što je pad od 33 temeljnih bodova u odnosu na 2012. Neki kažu da je trenutni preveliki kapacitet rezultat prevelikih ulaganja Kine u prošlosti.

Drugi smatraju da je riječ o padu učinkovite potražnje. Vlada se smjestila negdje u sredini. S jedne su strane vlasti tisućama tvrtki naredile da smanje kapacitete. S druge strane, vlada je uvela neke mjere "mini poticanja", od oslobođenja "mikrotvrtki" od poreza na poduzetništvo i prodaju do pritiskanja banaka da se izvoznicima povećaju krediti. Službeni je stav vlasti da kineski model rasta traži manje ulaganja i više potrošnje, no ne bi se svi kineski ekonomisti s time složili. Oni smatraju da je dioničarski kapital ključni čimbenik rasta te da je dioničarski kapital po glavi stanovnika u Kini i dalje nizak u odnosu prema razvijenim zemljama, što otvara pozamašan prostor za daljnja ulaganja. Dakako, akumulacija kapitala pokretačka je sila gospodarskog rasta, a sustizanje razine dohotka razvijenih zemalja znači da Kina dugoročno mora povećati dioničarski kapital. No problem je u stopi rasta ulaganja, koja je već desetljećima znatno veća od BDP-a.

Kineska se stopa ulaganja bliži razini od 50 posto BDP-a. S obzirom na apsorpcijska ograničenja, učinkovitost kapitala usred porasta tekućih potreba stabilno opada. Da se uzme u obzir šteta za okoliš nastala sumanutim rastom ulaganja, kineska bi učinkovitost kapitala bila još niža. Kina bi trebala smanjiti rast ulaganja i povećati rast potrošnje te dopustiti da se stopa ulaganja spusti do održivije razine.

Naravno, nije posve netočno da je preveliki kapacitet Kine odraz manjka učinkovite potražnje. No odakle učinkovita potražnja može doći? Kineska je industrija čelika i u ovome slučaju ogledan primjer. Unatoč tome što Kina nema komparativnu prednost u proizvodnji čelika, izgradila je oko tisuću čeličana čija proizvodnja čini gotovo polovicu ukupne svjetske proizvodnje. Kineska je vlada čak 2004. godine pokušala ograničiti pretjerana ulaganja, no proizvodnja je svejedno dramatično porasla s 300 milijuna zabilježenih te godine na milijardu tona 2012. zbog jake potražnje koju su stvorila ulaganja u infrastrukturu i razvoj tržišta nekretnina. Kineska se ulaganja uglavnom temelje na tri šire kategorije: proizvodnu industriju, infrastrukturu i tržište nekretnina.

Danas su i infrastruktura i nekretnine važni pokretači rasta Kine. Kini uistinu treba još ulaganja u infrastrukturu, osobito u vodovod i dalekovodnu mrežu, promet i komunikacije. Još je važnije to što bi Kina trebala više ulagati u socijalnu infrastrukturu, kao što su škole, bolnice, domovi za umirovljenike i ostalo.

Priznanje ministarstva

Hrvatski poslodavci prepoznati kao prijatelji obitelji: ovogodišnji dobitnici priznanja

Energetska samodostatnost

Ova jedinstvena platforma energiju pretvara iz troška u profit

Oprez ulagača

Međutim, mjehur koji nastaje na tržištu nekretnina druga je priča. Teško je procijeniti koliko je ozbiljan i kad bi mogao prsnuti. No jedno je sigurno: Kina stvarno jest uložila previše u razvoj nekretnina. S obzirom na dohodak po glavi stanovnika koji je manji od 6000 dolara, u Kini je vlasništvo privatnih nekretnina na gotovo 90 posto, a u SAD-u je 70 posto. Kina ima 696 hotela s pet zvjezdica, a gradi ih se još 500. Pet od deset najvećih nebodera koji se grade u svijetu nalaze se u Kini.

Kinesko je gospodarstvo žrtva ulaganja u tržište nekretnina. S jedne strane Kina ne bi trebala ograničiti preveliki kapacitet održanjem visoke stope rasta ulaganja u nekretnine. Iako su ulaganja u socijalne kapacitete dobrodošla, ulaganja u nekretnine, koja se već kreću oko 10-13 posto BDP-a, već su previsoka. No ako opadne rast ulaganja u nekretnine, prevelik će se kapacitet teško smanjiti. Ova je dilema zoran primjer izazova strukturne prilagodbe s kojim se Kina suočava i koja bi ulagače trebala držati na oprezu.

© Project Syndicate, 2013.