Europljani s kojima sam o tome razgovarao mišljenja su da je kazna u iznosu od 8,9 milijardi američkih dolara izrečena francuskoj kompaniji za financijske usluge BNP Paribas radi kršenja sankcija protiv Kube, Irana i Sudana pretjerana. Da, ta je tvrtka napravila ozbiljnu grešku. Ali 8,9 milijardi američkih dolara? Nije li to krajnje pretjerano kada je riječ o banci koja je inače iznimno odgovorna? Francuski predsjednik François Hollande zamolio je američkog predsjednika Baracka Obamu za intervenciju s ciljem smanjenja kazne, a isto je uradio i povjerenik Europske unije za unutarnje tržište i usluge Michel Barnier.

Kako razmišljaju tužitelji
Mora se priznati da ova kazna uistinu jest puno viša od svih prethodno izrečenih. No izdašne kazne za kršenje pravila trgovanja valutom nisu ništa novo (primjerice, banka HSBC 2012. godine platila je kaznu u iznosu od 1,9 milijardi američkih dolara), no svota od 10 milijardi dolara predstavlja veliku novost.Visina novčane kazne može se objasniti trima čimbenicima, premda nisu sva tri predmet rasprave. Prvo, prijestup BNP-a odgovara obrascu hotimičnog i opetovanog djelovanja.

Drugo, do nagodbe je došlo u trenutku kada je američka vlast suočena s paljbom kritika da je bila preblaga prema velikim bankama tijekom i nakon financijske krize 2008. godine. Posljednje, i ne toliko izvjesno, na odnos prema BNP-u možda su utjecala i nastojanja Sjedinjenih Američkih Država da financijski sustav pretvore u uspješniji alat vanjske politike. Po prvom pitanju, europski poslovni ljudi i medijske organizacije moraju do kraja shvatiti kako razmišljaju američki tužitelji u pogledu financijskih zločina. Naime, kada se u istrazi neupitno dokaže da je počinjen prekršaj, vlasti od osumnjičenika očekuju priznanje, suradnju i restrukturiranje tvrtke kako bi se osiguralo da ne dođe do ponavljanja protuzakonitog djelovanja.

No BNP je nastavio provoditi zabranjene transakcije te svjesno pokušao prikriti tragove istih. Navodno su se iz transferne dokumentacije dosljedno izostavljale ključne pojedinosti kao što su odredište transfera kako bi istu bilo teže istražiti te kako bi se otežano pronašli dokazi o zlodjelu.U američkim kaznenim sporovima protiv poslovnih subjekata, tvrtka pod istragom obično dovede uglednika (bivšeg tužitelja ili sudca) koji zatim istraži spornu djelatnost i osobe te o tome izvijesti upravni odbor. Posljednji primjer slične prakse pratimo u vijestima ovih dana, a tiče se kompanije General Motors, koja je unajmila Antona Valukasa, bivšeg tužitelja poznatog po tome što je sud za bankrote izvijestio o poslovanju propale investicijske banke Lehman Brothers. Valkasova zadaća u GM-u bila je istražiti i izvijestiti o neispravnim prekidačima za pokretanje motora, koji su povezani s 13 smrtnih slučajeva. 

Lobiranje europskih vlasti
Subjekt pod istragom nakon toga obično otpusti najteže prekršitelje te uspostavi sustav za upravljanje i nadzor kako bi se smanjili izgledi da će se slični problemi ponoviti u budućnosti. Možda se u istrazi dvoznačnost doista protumači na način koji je najpovoljniji za spornu organizaciju i ljude u upravi, ali podrazumijeva se da će se u istrazi otkriti ključne činjenice koje će dovesti do učinkovite reforme.Neki će reći da su ovi postupci čisti moralizam, premda dio njih proizlazi iz činjenice da tužitelja nema dovoljno, da nemaju dovoljno sredstava te da su primorani štedjeti. Međutim, optuženi subjekt plaća vlastitu istragu. BNP se nije svesrdno tome posvetio, a njegova istraga po opsegu se ni izbliza ne može usporediti s onom General Motorsa. Nisu učinili ništa po pitanju sprečavanja ponavljanja daljnjih prekršaja uvođenjem učinkovitog sustava za otkrivanje problema.

Sljedeći čimbenik tiče se činjenice da je slučaj BNP-a dospio u javnost u trenutku kada američke tužitelje optužuju što su se prema određenim bankama odnosili kao da su "prevelike za propast" iz straha da bi ih sudski spor previše oslabio te na taj način ugrozio realnu privredu. BNP se slučajno našao u društvu banaka koje su bile sljedeće na redu za tužbu te time i na meti paljbe.BNP nije lobirao kod europskih vlasti da ga američkoj vladi pokušaju predstaviti kao prevelikog za propast. Europske vlasti su same podnijele tu molbu ustvrdivši da bi visoka kazna osakatila BNP, no molba im nije prošla.Konačno, valja imati na umu da se ovaj slučaj odvija u isto vrijeme kada i krize u Ukrajini i na nekim drugim mjestima, a glavni potez SAD-a su financijske i gospodarske sankcije Rusiji, od kojih su one najopsežnije i dalje ugrožene. Prisjetimo se sada prijestupa BNP-a: SAD je zabranio financijske transakcije sa Sudanom, Iranom i Kubom putem banaka koje se nalaže na američkom tlu (ili posluju s američkim dolarom). Većina banaka toga se pridržava. No BNP to nije poštivao te je sa svim trima navedenim zemljama provodio tajne transakcije.

Financijsko oružje 
Dakle, u razdoblju kada Sjedinjene Američke Države nisu voljne ili nisu sposobne iskazati vojnu nadmoć kao potporu svojim vanjsko-političkim ciljevima, kao nadomjestak koriste financijsku nadmoć. Ovakav potez možda će u budućnosti imati negativne financijske posljedice, no problemi BNP-a isplivali su na površinu kada su djelatne sankcije prva stvar na umu svih političara, a pretpostavljamo i tužitelja. Namjerava li SAD financijsko oružje uistinu pretvoriti u učinkovit alat vanjske politike, velike banke ne smiju svojevoljno odlučiti djelovati suprotno naredbama američkih vlasti. Da se skupi samo nekoliko takvih neposlušnih banaka, financijske sankcije ne bi imale nikakvog učinka. A teško je otkriti koje banke i u kojoj mjeri se pridržavaju propisa.

Stoga kad se otkrije jedan prekršitelj, izvršna vlast se okomi na njega kako bi ostalima poslala poruku da premda ih možda neće uloviti na djelu, financijska kazna daleko premašuje ograničenu korist neposluha kada je riječ o vladinim vanjsko-političkim ediktima. Ovakvi potezi provedbe regulative (više kazne kao nadomjestak za neotkrivanje svih prekršitelja) standardni su za tužilaštva ne samo u SAD-u, već i diljem svijeta. Dakle, europski kritičari kazne izrečene BNP Paribasu s punim pravom ističu kako je riječ o pretjeranoj i neprimjerenoj kazni. Ono što su previdjeli jest da je upravo u tome poanta cijele stvari.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

© Project Syndicate, 2014.