Koliko je realno da ćemo zahvatom u obrazovnom sustavu u idućih 10 godina povećati zaposlenost na 75 posto? Polazište za takav Vladin cilj, koji je iznio ministar rada Mirando Mrsić a slijedi proklamirani cilj zemalja EU, s jedne su strane lijepe želje, a s druge nužda da se broj radno aktivnih uravnoteži s brojem umirovljenika. No, čini se da nedostaje realna strateška podloga.
Tako visoka stopa zaposlenosti podrazumijeva snažno, dinamično gospodarstvo i fleksibilno tržište rada. Hrvatska, koja sve to nema, tako bi postala nalik Nizozemskoj i sličnim zemljama koje imaju izuzetno visoku stopu zaposlenosti, ali pritom polovica žena i četvrtina muškaraca tamo radi skraćeno radno vrijeme. A kako su im plaće dovoljno visoke, većina dobrovoljno radi tako skraćeno. Da bi obrazovni sustav bio upotrijebljen kao jedan od propulzivnih čimbenika razvoja gospodarstva, moralo bi se godinama u njega ulagati mnogo više nego sada, tvrde stručnjaci. Moralo bi se dublje posezati u državnu blagajnu, kao što su to prije tri desetljeća počele činiti Irska i Finska. U dogledno vrijeme toliko novca u našem budžetu neće biti. Potvrđuje to i činjenica da je sveučilištima ove godine skresano 10 posto proračunskoga novca. Usklađivanje obrazovanja s tržištem rada vječna je tema koja se u ciklusima pojavljuje kao atraktivna tema rasprava. Uglavnom je dosad služila neutraliziranju zahtjeva za povećanjem novca obrazovnom sustavu, koji se stoga i sotonizirao kao krivac za nezaposlenost mladih. Najnovija optužba da je za probleme nezaposlenosti i nezapošljivosti kriv obrazovni sustav promovira se kao dio rješenja. No, struka ne misli tako i zazire od možda najvećega pokusa s tržištem nakon Šuvarove reforme. U eri globalizacije i eurointegracija u Hrvatskoj će se izračunavati kvote koje po županijama trebaju gospodarstvu radi određivanja obrazovnih potreba. Istodobno su neka goruća pitanja ostala neriješena. Što je, primjerice, s poreznim poticajima poslodavcima da radnike uz posao dodatno educiraju? Hrvatska je s dva posto radnika u cjeloživotnom učenju na začelju europske ljestvice, uz bok Bugarskoj. U Švedskoj je, pak, trećina radnika uključena u te programe. Iako je po evidencijama burze golem broj mladih nezaposlen, neće pomoći što je obrazovni sustav proglašen krivcem. Bilo bi dobro osigurati okruženje u kojem se stvaraju nova radna mjesta. A to je najteži zadatak.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.suluda teza autorice članka. Po njenom i dalje bi prosvjetari proizvodili proizvod koji nikome ne treba jer je njima tako najjednostavnije i najkomotnije a kad takvi đaci dođu u privredu ne bi volontirali a ne znaju ništa.
Potpuno se slažem sa zaključnom tezom kako je najteži zadatak stvoriti okruženje za stvaranje novih radnih mjesta.
Što uopće znači stvoriti okruženje za radna mjesta? Znači li to:
– olakšati uvijete investiranja;
– fleksibirati i reformirati tržište rada,
– reformirati obrazovani sustav,
– omogućiti otvaranje tvrtki za 10 kuna, kada svatko zna da je teže zatvoriti tvrtku nego otvoriti,
– ili možda motivirati poduzetnike da se upuste u poduzetništvo i razvoj?
Mislim da tek ono okruženje koje je poduzetnički kvalitetno okruženje, a koje poduzetnici sadašnji ili budući prihvate, može omogućiti izlaz iz krize i razvoj.
Poduzetnici kao i potrošači iznenadili su svojom rezigniranošću i defanzivom sve evropske vlade kao i vlade u evropi i americi.
Njih za sada nitko ništa niti ne pita niti ne čuju tu „ gromoglasnu tišinu“, ali ih zato debelo i duboko opterećuju! A oni su uporno“ tiho“.
Već i starogrčki diktatori su znali za poruku: kada je narod( čitaj: potrošači i poduzetnici) tiho, otpuštaj stezanje i opterećenje!
Uključite se u raspravu