Hrvatska narodna banka u petak je zbog prošlotjednog 5,2 milijarde kuna vrijednog zaduženja za otplatu dospijevajućih trezorskih zapisa Ministarstva financija intervenirala u Odluku o minimalno potrebnim deviznim potraživanjima banaka. Radi se o tehničkom zahvatu kojim se bankama u izračun minimalne (17-postotne) pokrivenosti deviznih obveza likvidnim deviznim potraživanjima priznaju i upravo izdani ‘netipični’ devizni trezorci, s rokom dospijeća (18 mjeseci) izvan standardnih pravila. Isto je, uostalom, HNB napravio i prije godinu i pol kad su izdani trezorci koji su sad stigli na naplatu. Priznavanje tih državnih papira u izračun minimalne devizne likvidnosti za banke znači zadovoljavanje pravila uz ostvarenje boljih prinosa nego što ih nose kratkoročna deponiranja deviza i to je jedan od razloga što je potražnja bila čak 1,15 milijardi eura.

No, taj aspekt istodobno dodatno potencira i nezaobilazne dvojbe o cijeni koju je država platila pri tom zaduženju za potrebe refinanciranja duga. Kamatna stopa na nove zapise od 5 posto tek je malo niža od one koju su nosili upravo dospjeli trezorci (5,25 posto). S obzirom na trenutne tržišne uvjete i među financijašima se neformalno ovih dana komentira kako je to “dosta visoko”, mada neki kažu kako ta cijena odražava ocjenu fiskalne situacije. U financijskim krugovima se neposredno nakon izdanja ipak moglo čuti i da su neki tzv. primarni kupci tih zapisa već na njima i solidno zaradili jer na tržištu ima investitora koji su pokazali da ih zadovoljavaju i prinosi od oko tri posto.

Na standardne jednogodišnje trezorske zapise s valutnom klauzulom prinosi se u novije vrijeme kreću oko 1,5 posto, ali osim nešto kraćeg roka, usporedbe s tim trezorcima ograničene su i zbog činjenice da su u novije vrijeme iznosi izdanja zapisa s valutnom klauzulom bili pilično skromni. Međutim, i u odnosu na usporedive državne euroobveznice koje dospijevaju 2015. prinos je na nove trezorce osjetno viši. Cijena tih euroobveznica trenutno se kreće oko tri posto. Možda se i tu ponešto zadrške treba uzeti s obzirom na slabu aktivnost trgovanja i velik iznos koji je država trebala prikupiti, no mnogi smatraju da je premija na novo izdanje od jednog postotnog boda (umjesto dva) mogla i trebala biti sasvim dovoljna.

A jedan postotni bod viša ili niža kamatna stopa na zaduženje od oko 5,2 milijarde kuna implicira nimalo bezazlenu razliku. Uz pet posto kamate na rok od godinu i pol trošak za državu je nešto veći od 390 milijuna, a već cijena od 4 posto znači 80-ak milijuna kuna manji trošak. Zlobnici će tako primijetiti da banke već u jednoj operaciji zaduživanja neutraliziraju dobar komad očekivanog ovogodišnjeg efekta “Linićeva udara na banke” kroz izmjene Zakona o potrošačkom kreditiranju.