U kojoj mjeri bi vlade trebale regulirati ili oporezivati naše ovisničko ponašanje?

Ovo pitanje već dulje vrijeme znatno utječe na tijek javnih rasprava o alkoholu, duhanu, kockanju i ostaloj robi i uslugama u brojnim zemljama diljem svijeta. Trenutno je u Sjedinjenim Američkim Državama, koje se nedvojbeno smatraju začetnikom globalne potrošačke kulture, ta rasprava prerasla u borbu protiv epidemije pretilosti u djece. Ironično da je u svijetu u kojem neuhranjenost djece muči brojne zemlje u razvoju, pretilost u djece postala jedna od vodećih pošasti po pitanju zdravlja u naprednim gospodarstvima. Prema procjenama Svjetske banke više od trećine djece, primjerice u Indoneziji, pati od zakržljalosti, što implicira rizik za cjeloživotne posljedice po pitanju njihove fizičke pripreme i kognitivnog razvoja.

Međutim, neprilike vezane uz neuhranjenu djecu u zemljama u razvoju ne umanjuje problem pretilosti djece u razvijenim zemljama. Iako možda pitanje pretilosti, a osobito dječje pretilosti, nije u istom rangu kao i pitanje globalnog zatopljenja i prijeteće nestašice vode, ono jest jedno od najvećih izazova javnog zdravstva s kojim su suočene napredne zemlje u dvadeset prvom stoljeću i ono ubrzano zahvaća brojna gospodarstva u nastajanju. Ipak, njegovo rješavanje predstavlja znatno veće izazove od onih uspješnih intervencija javnog zdravstva tijekom posljednjeg stoljeća, uključujući gotovo sveopću procijepljenost, fluoridiranje pitke vode i pravila po pitanju sigurnosti motornih vozila.

Bolja edukacija potrošača
Pitanje je da li je realno nadati se uspjehu ako vlade ne pribjegnu upotrebi daleko izravnijih instrumenata od onih s kojima su trenutno spremne rukovati. Obzirom na ogroman utjecaj pretilosti na troškove zdravstvene skrbi, očekivani životni vijek i kvalitetu življenja, to je pitanje koje zaslužuje hitnu pozornost. SAD prednjači u svijetu po pitanju pretilosti i predvodni tu raspravu. Gotovo svi su suglasni da bi prva linija obrane trebala biti bolja edukacija potrošača. Edukacijska kampanja prve dame Michelle Obama "Pokrenimo se"  usmjerena je na iskorjenjivanje dječje pretilosti u jednoj generaciji iako je njen utjecaj do sada nejasan. Ostale inicijative uključuju apeli koje odašilju ostale poznate osobe poput kuhara Jamie Olivera i pokušaja primjene učenja među vršnjacima, poput platforme inspirirane Ulicom Sezama pod nazivom Kickin' Nutrition (Dobra prehrana) (potpuno razotkrivanje podataka: njen autor je moja supruga).

Međutim, iako je edukacija neizostavna u borbi s pretilošću, potpuno je nejasno hoće li ona biti dostatna u okruženju prehrane u kojem dominiraju velike korporacije s dubokim džepovima i svim raspoloživim poticajima u korist prekomjerne potrošnje. Komercijalni televizijski programi namijenjeni djeci vrve oglašavanjem gotove hrane od upitne vrijednosti za ljudsko zdravlje. Štoviše, na svaku slavnu osobu koja posveti svoje vrijeme borbi protiv pretilosti, ima tucet osoba koje primaju ogromne uplate za proizvode poput prekomjerno zašećerenih napitaka koji su nesumnjivo duhan naše generacije. Neprofitne organizacije teško se mogu natjecati s proizvodnim vrijednostima koje utjelovljuje reklamni spot za Pepsi koji je snimila Beyoncé ili spot za Diet Coke Taylora Swifta.

Uzroci pretilosti su složeni, dok je znanost o razumijevanju ljudskog ponašanja još u povojima; ali nazivanje tog problema epidemijom nije hiperbola. Prema podacima Centara za prevenciju i nadzor bolesti, oko 18% djece u dobi od 6 do 11 godina u SAD-u nema samo višak kilograma, već je pretilo. Rizici koje implicira ta epidemija su mnogostruki, ali najvažniji je da dječja pretilost prerasta u pretilost odraslih sa znatno povećanim rizikom od dijabetesa i bolesti srca. Stručnjaci procjenjuju da je više od 18%  odraslih u naprednim gospodarstvima pretilo. Još su više iznenađujuće procjene da oko 9% svih Amerikanaca i podjednak postotak odraslih diljem svijeta ima dijabetes. 

Bloombergov neuspjeh
Ipak, političari odbacuju Big Food na svoju štetu. Kad je popularni prethodni gradonačelnik grada New Yorka, Michael Bloomberg, pokušao zabraniti velika previše zašećerena pića, javno mnijenje – a da ne spominjemo prizivni sud države New York – sve je to odbacilo unatoč podršci koju su pružili medicinski stručnjaci. Brojni komentatori, čak i oni koji su simpatizirali Bloombergove ciljeve zagovarali su mišljenje da nije ispravno donositi zakone o ponašanju kupaca na tako izravan način. Međutim, ako razmotrimo ostale uspješne inicijative usmjerene na poboljšanje javnog zdravlja tijekom posljednjih pet desetljeća – primjerice – zabrane pušenja, zakone o vezanju pojasa u vozilima i ograničenje brzine – uvidjet ćemo da je zakonodavstvo uvijek nadopunjavalo edukaciju.

Manje nametljiv pristup utjecanju na izbor hrane mogao bi biti uvođenje poreza na promet u trgovini na malo na svu procesiranu hranu – ne samo na zašećerena pića – te subvencije na neprocesiranu hranu. Dugoročno bi obitelji s niskim prihodima (koje najviše pate od pretilosti) bili njeni najveći korisnici. Dok bi kratkoročno učinak tih prihoda mogao biti kompenziran povećanim prijenosom. Zajedno s medicinskim stručnjacima David Ludwigom i Dariush Mozaffarianom, i ja sam predložio nacrt takvog pristupa. 

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Intervencija vlade
Očigledno, neke vrste procesirane hrane daleko su štetnije od drugih. Moguća je složenija rasčlamba po tom pitanju, a ostale ideje bi se naravno trebale provjeriti i prodiskutirati. Ali naš pristup ima važnu praktičnu prednost jednostavnosti. Iznad svega neophodno je shvatiti da u potrošačkoj kulturi SAD-a dominira industrija hrane koja iskorištava prirodno ljudsko uživanje u hrani i pretvara ga u nešto destruktivno i ovisničko. Posjetitelji SAD-a mogu lako uvidjeti rasprostranjenost ovog problema.

Pravo mjesto za rješavanje ovog problema je kroz stvaranje ravnoteže između edukacije i komercijalne dezinformiranosti. Ali hrana stvara ovisnost, a okruženje je tako naklonjeno nezdravim ishodima da je vrijeme da se razmisli o intervenciji vlade širih razmjera. To bi zasigurnost trebalo uključiti povećane izdatke za edukaciju javnosti; ali bojim se da će dugoročno rješenje morati uključiti više izravnih propisa, a u ovom trenutku nije prerano za raspravu o načinima provedbe tog plana.

© Project Syndicate, 2015.