Glavno iznenađenje nove strategije informatizacije države nisu veliki IT projekti nego promjena pristupa. Uspije li pomoćnik ministra uprave za e-Hrvatsku Darko Parić u naumu da promijeni način na koji država kao najveći kupac IT-a u Hrvatskoj troši dvije milijarde kuna godišnje, bit će to golem uspjeh.

Dosad nijednom njegovu prethodniku nije pošlo za rukom provesti takav informatički New Deal. Razlog je niz lobija koji su pokrili to područje. Od političkih, koji se očituju u moći državnih IT tvrtki i poslovima koje Parić opisuje kao dodjeljivanje ekskluziviteta u održavanju i nadogradnjama pojedinih rješenja, pa sve do lobija velikih, mahom inozemnih tehnoloških tvrtki koje promoviraju svoje platforme i svoje partnerske tvrtke. Nije tu Hrvatska nikakva iznimka. Slična su pravila igre i u drugim članicama EU i u SAD-u. Neke su od tih država protektivne prema svom IT-u, što Hrvatska strateški nikada nije bila, ali se zato, barem deklarativno, trude podići razinu tržišnoga natjecanja za državne poslove. Kako se taj Vladin zaokret preklapa s nužnošću transformacije IT industrije prema izvozu, bit će zanimljivo vidjeti kako će se uskladiti ta dva procesa.