Posljednji disonantni tonovi premijera Plenkovića o stajalištima potpredsjednika Timmermansa ili predsjedničino protivljenje EU konceptu članica s više razvojnih brzina, tek su neke naznake nužnog otrežnjenja male članice, kada je riječ o odnosima i koristima u EU obitelji.  

Najveće koristi od velikog EU tržišta, barem kada je riječ o javnim nabavama u prekograničnoj suradnji imaju Talijani, Španjolci i Nijemci, koji imaju udio od čak 51,5%, a od novih članica tek Češka na tenderima uspijeva isporučiti ozbiljniju količinu roba i usluga.

Hrvatska na kraju ljestvice
Hrvatska je zaista dugo pregovarala, stoga je prosječan poduzetnik naučio metodom tisućitih ponavljanja u medijima kako su glavne stečevine članstva novac iz EU fondova, ali i pravo na slobodni protok roba, ljudi i kapitala. Vrlo često su naši službenici ponavljali ovu drugu sintagmu kao izgovor da se nešto ne može napraviti, bilo u regulatornom ili praktičnom smislu, "jer nam nešto brani EU stečevina".

Čim bi netko progovorio o potrebi poticanja izvoza, kontroli hrvatskih sirovina ili o idejama zajedničkog osvajanja EU tržišta zagrmile bi državne agencije uperivši prst upravo u slobodu tržišta. Stoga si, kao uistinu krhka članica, najmlađa po stažu, ali i skromnih ekonomskih performansi, budući da se često nalazimo na kraju ljestvica uspješnosti možemo legitimno postaviti pitanje: je li moguće i u kojoj mjeri osvojiti zajedničko EU tržište? Ili još bolje, imamo li šansu, jer vjerojatna je tek činjenica da imamo zajamčen pristup tom tržištu, što nikako ne znači da možemo i moramo uspješno plasirati naše proizvode. Neke statistike to zorno potvrđuju.

Ne prolaze na natječajima
Između 2012. i 2014. zemlje članice su prijavile 113.749 ugovora povezanih s korištenjem EU fondova u vrijednosti 116,1 mlrd. eura. Oko 90% tih sredstava dodijelilo se ponuditeljima u matičnim zemljama, a čak 80,35 mlrd. eura otišlo je u 15 starih članica, odnosno 69% sredstava. Situacija je drastično drugačija u prekograničnoj suradnji, gdje su prijavljena 2882 ugovora vrijednosti 9,14 mlrd eura.

Tri zapadne zemlje su isporučile više od 50% roba, radova i usluga (Italija 22,9% ukupne vrijednosti, Španjolska 14,8%, Njemačka 13,8%). Čak su 5,31 mlrd. eura poslova kod novih članica dobile stare članice, naravno na tenderima javne nabave, koje su očito dobro svladale. Nove članice su 1,57 mlrd. eura dodijelile svojim tvrtkama, a tri nove članice (Poljska, Rumunjska i Slovačka) su bili glavni kupci, odnosno provoditelji europskih tendera koji su vrijedili 5,5 mlrd. eura, što je činilo 60% ukupne prekogranične suradnje.

Na tenderima stare EU 15 nove zemlje članice tek su simbolično i povremeno uspjele proći na natječajima. Treba i spomenuti da je od zemalja izvan EU na predmetnim natječajima prošlo projekata u 13% vrijednosti, a od izvan EU dobavljača ističu se Južna Koreja i Švicarska. Zanimljivi podaci su dostupni za područje financiranja iz EU institucija/agencija ili međunarodnih organizacija gdje je od 2,6 mlrd eura samo jedan posto završilo kod dobavljača u EU 13, a čak 95% ugovora dobili su dobavljači iz stare EU 15. 

Bez dublje rasprave
Svi navedeni podaci dostupni su na EU portalu za javne nabave www.ted.europa.eu, OpenTED platformi kao i u izvještaju Europskog parlamenta. Neosporno je da se EU temelji na javnoj i transparentnoj dostupnosti svih podataka i slične analize mogu pomoći oko boljeg razumijevanja EU procesa i međusobnih odnosa. Vrlo je vjerojatno da dobiveni podaci nikoga u Bruxellesu previše ne brinu i nije za očekivati da će se u Vijeću ili u Parlamentu povesti dublja i dalekosežnija rasprava o razlozima i spremnosti tvrtki iz novih članica da uistinu i stvarno pobjeđuju na tenderima u starim – zapadnim članicama.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Teoretski je sve moguće, ali statistike pokazuju da je ravnopravnost u javnoj nabavi samo generalno načelo, a primjer Poljske koja je predvodnik u korištenju EU fondova kao i sredstava prekogranične suradnje (32% ili 2,45 mlrd. eura) potvrđuje da je većinu infrastrukturnih poslova, slično kao i Mađarska kroz javnu nabavu, povjerila provjerenim dobavljačima sa Zapada. Ustupci po nepisanim pravilima ili domaće tvrtke još nisu zrele za sve natječaje, znati će se nakon analize trenutnog razdoblja.