EN DE

Ima li MUP dokaze o Sanaderu?

Autor: Suzana Varošanec
18. veljača 2010. u 22:00
Podijeli članak —

Predsjednik Ivo Josipović pozivom DORH-u da se izjasni o Ivi Sanaderu pokazuje senzibilitet za praksu, vodeći računa o pravnoj državi

Hrvatski predsjednik Ivo Josipović pozvao je DORH da u slučaju optužbi protiv Sanadera bude efikasan, da potvrdi ili odbaci sumnje. Ta je izjava odlično primljena među odvjetnicima, a smatraju da brzina treba vrijediti za sve protiv kojih se vodi medijska hajka. Predsjednik, makar je teoretičar, pokazuje senzibilitet za praksu, vodeći računa o pravnoj državi, stav je jednog od najiskusnijih kaznenih odvjetnika.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Više je razloga zašto se odvjetnicima jako svidjela Josipovićeva izjava. Jedan je što on doista s pravom i načelno traži da se pitanje nečije krivnje, pa bio on i bivši premijer, s aspekta početnih dokaza o sumnjama mora početi brzo rješavati. Prilika je to i za DORH i MUP da pokažu, kad nema nedodirljivih, jesu li osposobljeni ažurno postupati kad su u pitanju sumnje u najviše rangirane (bivše) političare. A posebice nakon što su bivšem premijeru baš na Josipovićevoj inauguraciji neki građani skandirali “lopove”. Drugi se razlog tiče očekivanja odvjetnika da će doći do prestanka s manipulacijama medijima radi navodnog popravljanja pozicije tužitelja u istragama. Teza je odvjetnika da se iz redova DORH-a, MUP-a ili tajnih službi pumpaju mediji s informacijama o navodnoj kaznenoj odgovornosti većeg broja ljudi. Navodno, u situaciji kada nemaju dovoljno dokaza za kazneni postupak ili u njemu nedovoljno dobro stoje, preko medija pokušavaju popraviti svoju poziciju, a kada se u javnosti stvori atmosfera da je netko kriv i to postane opće prihvaćeno mišljenje, slijede uhićenja sa slabim dokazima. Tada se (istražni) suci upravo zbog medijske hajke ne mogu odrediti negativno prema pritvoru ili optuženju. Tako odvjetnici načelno zaključuju da se počesto radi(lo) o nelegalnim pritiscima na pravosuđe od onih koji su takve informacije pustili u javnost, a novinari ih ne provjeravaju jer afere koriste medijima. Riječ je o ocjenama predstavnika profesije, čija je svrha, ne zaboravimo, obraniti i krivce od krivnje i kazne, a ne samo nevine. Uz glavninu pozitivnih elemenata borbe protiv korupcije, ako su točne medijske aktivnosti iz tijela državne vlasti koje zapravo predstavljaju zloupotrebu, prijeti golema šteta pravnoj državi. Što se Sanadera tiče, doista nije dopustivo što ga mediji optužuju da je glava korupcijske hobitnice, a da protiv njega nijedan državni organ nije podnio kaznenu prijavu. Ako MUP nije prikupio dokaze, to trebaju imati snage javno izreći i ministar policije Karamarko i glavni državni odvjetnik Bajić.

Hrvatski predsjednik Ivo Josipović pozvao je DORH da u slučaju optužbi protiv Sanadera bude efikasan, da potvrdi ili odbaci sumnje. Ta je izjava odlično primljena među odvjetnicima, a smatraju da brzina treba vrijediti za sve protiv kojih se vodi medijska hajka. Predsjednik, makar je teoretičar, pokazuje senzibilitet za praksu, vodeći računa o pravnoj državi, stav je jednog od najiskusnijih kaznenih odvjetnika.

Više je razloga zašto se odvjetnicima jako svidjela Josipovićeva izjava. Jedan je što on doista s pravom i načelno traži da se pitanje nečije krivnje, pa bio on i bivši premijer, s aspekta početnih dokaza o sumnjama mora početi brzo rješavati. Prilika je to i za DORH i MUP da pokažu, kad nema nedodirljivih, jesu li osposobljeni ažurno postupati kad su u pitanju sumnje u najviše rangirane (bivše) političare. A posebice nakon što su bivšem premijeru baš na Josipovićevoj inauguraciji neki građani skandirali “lopove”. Drugi se razlog tiče očekivanja odvjetnika da će doći do prestanka s manipulacijama medijima radi navodnog popravljanja pozicije tužitelja u istragama. Teza je odvjetnika da se iz redova DORH-a, MUP-a ili tajnih službi pumpaju mediji s informacijama o navodnoj kaznenoj odgovornosti većeg broja ljudi. Navodno, u situaciji kada nemaju dovoljno dokaza za kazneni postupak ili u njemu nedovoljno dobro stoje, preko medija pokušavaju popraviti svoju poziciju, a kada se u javnosti stvori atmosfera da je netko kriv i to postane opće prihvaćeno mišljenje, slijede uhićenja sa slabim dokazima. Tada se (istražni) suci upravo zbog medijske hajke ne mogu odrediti negativno prema pritvoru ili optuženju. Tako odvjetnici načelno zaključuju da se počesto radi(lo) o nelegalnim pritiscima na pravosuđe od onih koji su takve informacije pustili u javnost, a novinari ih ne provjeravaju jer afere koriste medijima. Riječ je o ocjenama predstavnika profesije, čija je svrha, ne zaboravimo, obraniti i krivce od krivnje i kazne, a ne samo nevine. Uz glavninu pozitivnih elemenata borbe protiv korupcije, ako su točne medijske aktivnosti iz tijela državne vlasti koje zapravo predstavljaju zloupotrebu, prijeti golema šteta pravnoj državi. Što se Sanadera tiče, doista nije dopustivo što ga mediji optužuju da je glava korupcijske hobitnice, a da protiv njega nijedan državni organ nije podnio kaznenu prijavu. Ako MUP nije prikupio dokaze, to trebaju imati snage javno izreći i ministar policije Karamarko i glavni državni odvjetnik Bajić.

Autor: Suzana Varošanec
18. veljača 2010. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close