Kome investitor u Hrvatskoj može vjerovati? Prije nekoliko dana gostujući u Dnevniku Nove TV ministar turizma Veljko Ostojić uvjeravao je da će radovi na projektu Brijuni rivijera na lokaciji Sv. Katarina – Monumenti krenuti ove jeseni.

Takvu izjavu dao je vjerojatno temeljem nedavnih izjava ministrice kulture Andreje Zlatar, kojima je smirila peripetije oko naknadna proglašavanja statusa kulturnog dobra za spomenutu loklaciju, za koju je na natječaju odabran investitor. Tvrdila je da ta lokacija neće ući u registar kulturnog dobra. Investoru je, pak, od Ministarstva kulture pristigla posve druga poruka: rješenje kojim se potvrđuje da je lokacija za koju je dobio koncesiju ipak kulturno dobro, čime se de facto natječaj kojim je investitor odabran za koncesionara i ulagača vraća na sam početak. Tako i slučaj koji se smatrao riješenim ponovno postaje slučaj, a država, koja pokušava skinuti stare terete i dobiti konačno oznaku “investment friendly”, uporno ponavlja pogrešne korake. U takvom labirintu, u kojem se teško snalaze i dobro upućeni, posve je nerealno nadati se pokretanju ulagačke klime i pridobivanju ulagača. Pokušaji da tomu pripomogne Agencija za investicije i konkurentnost, koja se upravo ustrojava, bit će samo još jedan neuspjeh ne osigura li se koordiniranost birokracije. Pa čak i u slučaju ako se investitoru zapravo želi reći da se takav projekt ipak više ne želi. I to je lakše shvatiti od zavlačenja.