Dok politički vođe u SAD-u i Europskoj uniji izražavaju zabrinutost za budućnost kvalitetnih radnih mjesta, bilo bi im bolje da sagledaju daleko veće probleme s kojima su suočene azijske zemlje u razvoju – probleme koji prijete vršenjem ogromnog pritiska prema dolje na plaće na globalnoj razini. U Indiji, gdje dohodak po glavi stanovnika otprilike iznosi desetinu plaće u Sjedinjenim Američkim Državama, više od deset milijuna ljudi godišnje napušta selo i slijeva se u urbana područja, gdje često ne mogu naći posao čak niti kao prodavači čaja (chaiwala), a još manje kao računalni programeri.
Ista tjeskoba koju Amerikanci i Europljani iskazuju vezano uz budućnost radnih mjesta za jedan je red veličine viša u Aziji. Bi li Indija trebala težiti tome da slijedi tradicionalni model izvoza proizvodnje koji je pokrenuo Japan i koji su slijedili brojni ostali uključujući Kinu? Kamo bi to vodilo ako će, tijekom sljedećih nekoliko desetljeća automatizacija učiniti većinu takvih radnih mjesta zastarjelim? Naravno, tu je uslužni sektor u kojem radi 80% stanovništva u naprednim gospodarstvima i u kojem outsourcing sektor u Indiji još uvijek prednjači u svijetu. Nažalost, i tamo nastavak puta zasigurno neće teći glatko.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu