Kad je u pitanju novac poreznih obveznika, dvije stvari su uvijek sigurne. Prvo, vlast koja raspolaže tim novcem rijetko se sjeti izvora otkuda on stiže, no ne sumnja da će svakog mjeseca uredno pristići. Druga notorna činjenica jest da ta ista vlast pati od začudne nevoljkosti da javnosti podnese račun za potrošene novce.

Od 2001. kad je dio javnih usluga decentralizacijom spušten s državne na lokalnu razinu, poput obrazovanja, primarne zdravstvene zaštite i brige o siromašnima, u gradske su se proračune počele slijevati milijarde potrebnih kuna za financiranje tih javnih djelatnosti. Novac je, gle čuda, rado prihvaćen, no ne i transparentnost u njegovu trošenju koja ga je trebala pratiti u stopu. Ta transparentnost i danas dobrano kaska za spremnosti na trošenje što je pokazalo prvo istraživanje Instituta za javne financije o otvorenosti gradskih proračuna koje je 33 hrvatska grada (koji rapolažu sa 60 posto ukupnih prihoda i rashoda i u kojima živi više od polovice stanovništva Hrvatske) poredalo po transparentnosti njihovih proračuna i donošenja proračunskih odluka. Prosječna transparentnost gradova mjerena indeksom transparentnosti dosegla je 65 posto, s tim da je najotvoreniji prema javnosti Slavonski Brod koji je “osvojio” 82,4 posto. Najveću sklonost prema skrivanju trošenja javnih financija pokazao je grad Šibenik čiji je indeks transparentnosti tek 44,9 posto. Zagreb je sa indeksom od 74,7 posto podijelio treće mjesto zajedno s Opatijom, dok se drugi po veličini grad Split, na čelu sa živopisnim gradonačelnikom Željkom Kerumom, udobno smjestio na treće mjesto na kraju liste. Najveće zamjerke koje je istraživanje pokazalo jest da gradovi nemaju praksu poreznim obveznicima pojašnjavati detalje o rashodima već potrošnju vole ostaviti pod raznim generalnim stavkama, a većina ih ni ne objavljuje proračunske vodiče za građane u kojima bi sami mogli potražiti detalje. Sve ispitane gradske vlasti, razumije se, žive u uvjerenju da su transparentni kao suza iako za snalaženje po internetskim stranicama prosječnom građaninu ponekad trebaju uputstva za upotrebu!Istraživanje je razotkrilo koliko je uistinu slabašna potreba vlasti da podastire račune o trošenju novca građana. Premda su prvi rezultati skromni, bit će zanimljivo vidjeti hoće li se transparentnost na nekoj novoj rang listi poboljšati možda već iduće godine.