Postojećoj hrpi ekonomskih problema, sve je izglednije, pridružit će se i pitanje kreditiranja građevine.
Sve se glasnije čuju bojazni što učiniti s nevjerojatnih 33 milijarde kuna upumpanih u razne građevinske projekte. Posebno zabrinjava (ne)logičnost što su prosječno banke prijavile da se 11 posto kredita ne vraća i klasificirani su u sferu loših kredita, no samo je jedan posto loših plasmana danih građevinarima. Kako je to moguće? Dovoljno je baciti pogled kroz prozor na brojna prazna gradilišta. Kako je u totalnom kolapsu građevine moguće da tvrtke koje su većinu projekata financirale kreditima uredno vraćaju svoje obaveze bankama? Čak i ako je samo polovica projekata na kredit, opet je u pitanju 15-ak milijardi kuna čija otplata visi. No, banke i građevinari međusobni pakt su pronašli očito u reprogramima: građevinari su time kupili vrijeme, a banke problematične zajmove zamotale u šareno ruho urednih kredita i izbjegle rezervacije te umjetno prijavile 4,6 milijarde kuna dobiti. Taj je problem Pandorina kutija čije će se otvaranje teško izbjeći, a cijena bi mogla biti prilična. Hoće li banke, građevinari, HNB i politika imati volje pozabaviti se problemom čije bi rješenje niz građevinara odvelo u stečaj, a banke gurnulo u gubitke? Ili će se problematični krediti godinama potiho rješavati jedan po jedan, a cijenu kroz više kamate i naknade plaćati klijenti po ostalim kreditima?
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.vlada pred naro baca posredno ili neposredno perifernu problematiku znači samo rubove problema i na taj naćin skriva srž problema koji su u kontinuitetu stvarale i održavale sve vlade do sad
stvaranje pogrešnog ne trasparentnog protekcijonistićkog (anarhijsko-klasterskog) sustava stvaranja novih vrijednosti na temeljima privarizacijske pljaćke i za tu priliku pisane zakonske-anarhiksko-političke regulative se koristi uvijek ista ili slična matrica zaigravanja masa perifernim negativnim rezultatima istog (dog se lako moglo zaduživati od države pa do naroda se pokrivalo kreditima i ako se znalo da je kreditni novac sa tržišta novca koji je nemilosrdan i koji koristi vrijeme kao generator svog rasta) uporno bježeči od izvornog problema njegovog priznanja ili rješenja eliminacije istog sustava) rješenje eliminacije pljačke i instaliranja takvog sustava bi značilo odstupiti od sameg sebe (ubiti svoje dijete koje si sam stvorio i na njemu izgradio svoju poziciju i budučnost) ili jasnog stava da je to tako i neće se promjeniti i ko vam je kriv (tu je i kontekst legendarne “koj je jamio jamio je”nema više) e to se teško izgovara lakše je druge analiirati kritizirati itd. ali sebe pogledati u ogledalo je najteže
samo dokle i sa kojim posljedicama i cijenom (koja iz dana u dana raste negativno) če se čekati sa odgovorom na to priznanje ili opredjeljenje
(pljačka je izvršena i vrijednost je podjeljenja tako kako je sve u skladu sa zakonom koji smo mi izglasali a viste za nas glasali što znači tu je sve po zakonu i ne tražite tu problem nego otiđite i nagodite se sa poslodavcom ili bankom ako ne tu jezakon koji smo opet mi donjeli jer smo ga mi izglasali a vi ste za nas glasali pa nema ništa sporno – ako hoćete evo vam i zakon o osobnom bankrotu )
samo ima mali problem što ako isti prevareni narod zabavljen ratom i svom bjedom i žrtvom tog rata, integraciom i državnom cjelovitošću, snu ulaska u EU,pa onda problemima poratnog vremena, narajcan adrenalinom nacionalnog osvješćenja pa i duhovnog i vjerskog djelomićnog preporoda – u to ne ubajam folklorni – kaže da ima bolju ideju
pa vama politićarima ponudi osobni stečaj i državnu skrb za nedjelo koje ste ućinili njemu iza leđa i na perfidan naćin
tu ima i smisla i logike – matematike, pa vas je puno puno manje i lakše je vas riješiti nego cijeli narod u ropstvo poslati
bravo
srž problema i kratka analiza koja istovremeno upučuje i prema rješenjima osobno sam na portalu o tome dosta pisao pa se neću ponavljati
izno si su još veći jer tu postoji i grupa kredita koji su predinvesticijski krediti a nisu vezani uz zadani projekt kredita
ali na spomenuti iznos oni čine između 10% i 20% jedina im je veza sa zadanim projektnim kreditima ta što rješenje samih kredita će po inercij i pravnom statusu istih biti isto rješeni
zbog tog i prozivanja države vlade na rješenje tog problema kroz porezni sustav uz višestruku financijsku dobit i inu tržišnu dobit a posljedice nisu dramatične dapače itekako korisne jer če dovesti to oživljavanja i pokretanja tržišta u cijelom spektru a “eventualnu štetu” (bolje reći smanjenu planiranu dobit) če podnijeti samo i iskljućivo oni koji su i izvukli korist
problem je emocijonalne prirode (možda korupcijsko ekonomske prirode) gdje vlada štiti i potiće to stanje produbljuje-povećava štetu utopijskim oćekivanjima da će sustav slomiti tržište odnosno potražnju
stečaji i pravno gašenje nekih nije problem jer istovremeno če se pojaviti novi koji su spremni raditi pod novim uvjetima i pravilima (večina će ih biti starih pod novim pravnim subjektivitetom jer ga imaju večinom i otvorenog u rezervi) rješenje je tu samo volja je ograničena (primljenim mitom ili povlaštenim statusom) anomaliom koja se mora nadići jer investicijsko tržište novca će nas ignorirati dok to ne ućinimo
oni koji znaju i mogu raditi drugačije moraju pratiti zadani trend
novi koji bi išli ne idu jer logika (netreba ni matematika) na tako sklisko ne uređeno i održivo stanje pre rizično odnosno kratkoroćno sredoročno i dugoročno donosi gubitak
špekulativno ulaganje je povuklo dobit i nema interes za novo jer su potrošili model i samo čekaju ekstra dobit i da vlada iz proraćuna pokrije što više knjigovostvenog duga
Uključite se u raspravu