U ozračju dobrog skeča odvijaju se pregovori o formiranju nove Vlade.

Tik pred izbore Milanović je HDZ nazvao travestijom, da bi se nepuna dva mjeseca kasnije politička scena pretvorila u burlesku, u kojoj su glavni likovi, s njime na čelu, parodija sebe samih. Ovo sad više nije zajebancija. Maske su pale i, bez obzira na to hoće li Most nastaviti samostalne pregovore sa SDP-om, ili će Karamarkovo prihvaćanje slamke spasa rezultirati ponovnim odugovlačenjem, novi izbori jedina su razumna opcija. Sada ili za koji mjesec, svejedno.

I to iz nekoliko razloga. O reformama, ako ih se još netko sjeća, pričalo se samo prvi tjedan nakon izbora. Ubrzo su novinske stupce počeli puniti konspirativni sastanci, trgovanje mandatima, stranačke egzekucije i spekulacije o velikoj koaliciji. O budućem teritorijalnom ustroju, o tome što će se poduzeti na monetarnom i fiskalnom planu, kako reformirati pravosuđe i javnu upravu – više ni slova!

Prevrtljivošću, gaženjam vlastitih riječi i nepoštivanjem odluka stranačkih tijela politički lideri u ovih mjesec i pol dana izgubili su svaki kredibilitet. U usproredbi s njima, Ivica Račan sa svojim “odlučno, možda” doimao se poput Winstona Churchilla s početka Drugog svjetskog rata.

Osim toga, bez obzira što je ekonomija u ovom trenutku iznimno važna tema, ona nikako nije jedina. Ako izuzmeno činjenicu da su na ekonomskom planu i lijeva i desna politička opcija lišene bilo kakve ideološke inklinacije, potoji više društvenih pitanja u kojima se ni jedni ni drugi nikada neće složiti. Možemo samo zamisliti kako bi izgledala sjednica vlade na kojoj bi Mostov ministar socijalne politike predlagao izmjene Obiteljskog zakona?!