Svijet se kreće prema postindustrijskom dobu u kojemu proizvodnja postaje sve složenija, a konkurentnost se izdiže na globalnu razinu.

Kako bi uspjele, državama je sve više potrebna visoko stručna i obrazovana radna snaga. Stoga je razina vještina koje se stječu u srednjoj školi postala hitan prioritet kako za razvijene zemlje tako i za zemlje u razvoju. Za mene je pitanje obrazovanje više akademske prirode. Rođen sam u obitelji s devetero djece. Roditelji su mi bili nepismeni, a sestre su mi završile tek osnovnu školu. Međutim, u sljedećoj generaciji moje obitelji svi moji nećaci i nećakinje stekli su srednjoškolsko obrazovanje, a većina pohađa fakultet. Poboljšanje obrazovnog sustava u zemlji s više od 16 milijuna osnovnoškolskih i srednjoškolskih učenika – što je više od ukupnog stanovništva 20 država članica Europske unije – strahovit je fiskalni izazov.

Kvalitet radne snage 
Prvi je korak, stoga, stvoriti zdrave makroekonomske temelje za reformu. Zbog višegodišnjeg javnog duga i lošeg makroekonomskog upravljanja Turska je godinama bila prisiljena plaćati visoku kamatnu premiju na međunarodnim financijskim tržištima, taj se novac mogao uložiti u školstvo. Međutim, otkako je 2003. godine na vlast došao premijer Recep Tayyip Erdogan, njegova je vlada smanjila fiskalni deficit kao udio u BDP-u za gotovo deset postotnih bodova, s 10,8% 2002. na 1% 2013., te smanjila omjer javnog duga prema BDP-u sa 74% 2002. na 36,3% 2013. Uslijed toga kamate kao udio poreznog dohotka u tom su razdoblju pale sa 85,7 na 15,3%. Ta su fiskalna poboljšanja oslobodila sredstva za znatna ulaganja u obrazovanje, a da se javni dug ne poveća.

Od 2002. do 2014. Turska je udvostručila udio sredstava za obrazovanje u ukupnom proračunu na 18% te pritom nije ugrozila fiskalni položaj države. Od 2003. ta su dodatna sredstva vladi omogućila da zaposli još 415.000 nastavnika, da otvori 205.000 novih učionica te razdijeli 1,8 milijardi besplatnih udžbenika. Međutim, ako želimo konkurirati svjetskim gospodarskim silama poput Kine, trebamo poboljšati i opću kvalitetu naše radne snage. Od školskih godina 2002./2003. do 2012./2013. bruto stopa školovanja (koja obuhvaća učenike koji su stariji ili mlađi od službene dobne skupine) povećala se s 96,5% na 107,6% u osnovnim školama, s 80,8% na 96,8% u srednjim školama i s 35,8% na 92,1% u višem školstvu. Opada i omjer učenika po nastavnicima. U školskoj godini 2002./2003. u osnovnim je školama bilo 28 učenika po nastavniku, a u srednjim školama 18 učenika po nastavniku.

Do školske godine 2012./2013. brojke su opale na 20 i 16 učenika po nastavniku. Riječ je o važnoj reformi s obzirom na to da se u Turskoj školuje oko 6,5 posto građana nakon 25. godine, u usporedbi s prosječno 11% Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj. Štoviše, vlada je unaprijedila i mogućnosti za obrazovanje. Turska je u sklopu projekta FATIH za pomoć učenicima i studentima slabijeg imovinskog statusa 2014. godine dodijelila 1,5 milijarde lira (665 milijuna dolara) za opremanje škola širokopojasnim internetom i najnovijom informacijskom tehnologijom. Druge inicijative, kao što su "Tata, molim te pošalji me u školu" i "Djevojčice, krenimo u školu", poboljšale su omjer upisanih djevojčica i dječaka sa 91,1 djevojčice na 100 dječaka 2002. na 101,8 djevojčica na 100 dječaka 2012. Time će se vjerojatno povećati udio ženske radne snage u Turskoj, koja se u prosjeku kreće oko 30% i oko 72% za one sa sveučilišnom diplomom. 

Siromaštvo kao prepreka
S obzirom na geografsku veličinu Turske, pravi je izazov osigurati da svi učenici, bez obzira na to gdje žive i kakvog su imovinskog statusa, steknu dobro obrazovanje. No jedan od najvećih uspjeha Turske od 2003. godine do danas jest prekidanje nedopustive povezanosti obiteljskih okolnosti u kojima dijete odrasta s mogućnostima uspjeha u školovanju. Prisjetimo se da su 2003. godine rezultati testova 28% turskih učenika mogli objasniti njihovim socioekonomskih statusom – drugim riječima, što je učenik siromašniji, slabiji mu je rezultati na PISA testovima. To je bilo u skladu s prosjekom Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj.

Međutim, izvještaj Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj za 2012. pokazao je da se tek 15% slabijih rezultata na testovima turskih učenika može objasniti njihovim socioekonomskim statusom, što je bolje od prosjeka Organizacije. Turska se također približava zemljama Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj u pogledu kvalitete obrazovanja. Turska je 2006. godine ostvarila 76 bodova manje od prosjeka Organizacije u testovima prirodnih predmeta i 74 boda manje u matematici. Do 2012. godine razlika se smanjila na 38 bodova za prirodne predmete i 46 bodova za matematiku. S obzirom na ta postignuća, vjerojatno nije slučajno da je i stopa nezaposlenosti mladih u Turskoj također opala s 25,3% 2009. na 17,3% u siječnju 2014., a čak je niža od prosjeka EU-a od 22,8 %. 

© Project Syndicate, 2014.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost