Politika je oduvijek bila jedno od najosjetljivijih područja, posebno za one koji strastveno i aktivno prate politička zbivanja. Takvi ljudi obično smatraju da bi svi trebali pratiti politiku i biti informirani, vjerujući da je važno imati vlastito mišljenje o zadanim temama.

No, danas politika kao tema pokazuje izrazito snažan trend opadanja interesa, što je dijelom uzrokovano promjenom načina informiranja. Prijelaz s kolektivnih medijskih platformi, kao što su televizija, radio i portali, na individualne izvore informacija poput društvenih mreža potaknut je brzim rastom pametnih telefona, koji već sedam godina dominiraju informativnim dijelom naših života.

Kako količina kvalitetnog sadržaja o politici postupno opada, sve su veće šanse da će mnoge potrebe za informacijama u tom području uskoro početi zadovoljavati umjetna inteligencija. Ova bi promjena, međutim, mogla dodatno iritirati politički spektar, osobito s obzirom na jednu specifičnu karakteristiku AI-ja koja je u političkom kontekstu izuzetno problematična – takozvane “AI halucinacije”.

Demokracija gubi kapacitet

Fenomen AI halucinacija potrebno je promatrati ne samo kao neizbježne pogreške, nego kao važan element kreativnog procesa generativnih modela. Međutim, u političkom području takve se pogreške često doživljavaju kao značajan problem jer politika sebe smatra iznimno važnom domenom. Pritom je mogućnost netočne informacije u političkom diskursu ozbiljan problem, jer može imati dalekosežne posljedice, posebno u kriznim situacijama koje zahtijevaju precizne i točne informacije. Za razliku od toga, u lifestyle temama ove halucinacije se doživljavaju kao manje problematične. Modeli pod ljudskim nadzorom često mogu brzo ispraviti pogreške, a posljedice su obično minimalne ili ih uopće nema, pa čak ni kada dođe do objave pogrešne informacije.

AI halucinacije definiraju se kao situacije u kojima modeli umjetne inteligencije generiraju informacije koje zvuče uvjerljivo, ali zapravo nisu potvrđene ili su potpuno netočne. U političkom kontekstu, gdje su informacije često već polarizirane, širenje dezinformacija ili jačanje već postojećih uvjerenja može dodatno podijeliti društvo.

S obzirom na globalni izborni ciklus u kojem se trenutačno nalaze mnoge razvijene zemlje, AI ima potencijal utjecati na demokratski dijalog na dva suprotstavljena načina: može doprinijeti raznolikosti sadržaja, ali istovremeno i potencijalno doprinijeti polarizaciji javnosti kroz “kreativno” generirane informacije. Ta situacija može dovesti do preispitivanja granica između stvarnosti i kreiranih narativa, osobito u medijima.

Yuval Harari u svojoj poslijednjoj knjizi “Nexus” ističe kako su se nekada demokratski dogovori mogli postići unutar parlamenta, dok danas, kako tvrdi, demokracija gubi kapacitet za takve dogovore. Harari također primjećuje da su informacije danas postale lako dostupne i jeftine, dok je doći do prave istine sve teže i skuplje, budući da put do istine postaje sve složeniji, a interes za složene teme sve manji.

Složenije, ali smislenije

AI svakako ima potencijal pomoći u moderiranju online rasprava, omogućujući ravnomjerniju reprezentaciju glasova i ideja, osobito onih koji dolaze iz marginaliziranih zajednica ili onih koje su nedovoljno zastupljene u društvu. Uz to, AI analitika može pomoći u identificiranju ključnih trendova i prepoznavanju novih tema, pružajući donositeljima odluka i javnosti dublji uvid u važne probleme. Ipak, etičke implikacije AI-ja u takvim diskusijama ostaju predmet intenzivne rasprave, posebice u vezi s pristranostima, zaštitom privatnosti korisnika te sklonošću AI-ja da pojačava polarizirajući sadržaj kako bi održao angažman publike.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

S druge strane, regulatorne institucije, naročito u Europskoj uniji, sigurno će osjećati pritisak za regulacijom umjetne inteligencije. Cilj će biti da se AI regulira na način koji neće ugroziti njegov kreativni potencijal, ali će smanjiti vjerojatnost halucinacija koje bi mogle predstavljati rizik za demokratsku kulturu. Širenje nepouzdanih informacija, alternativnih činjenica ili lažnih vijesti smatrat će se prijetnjom javnom prostoru, a regulatorne mjere bit će usmjerene prema ublažavanju tih prijetnji.

Složenije, ali mnogo smislenije rješenje je pokušati postići ravnotežu između kreativnog potencijala umjetne inteligencije i pouzdanih zaštitnih mehanizama koji će spriječiti pojavu takvih negativnih pojava. Pritom će posebna pažnja biti potrebna tijekom izbornih kampanja, kada su korisnici osjetljiviji na medijske poruke i njihovo značenje. Dio korisnika uspjet će prepoznati kada je neka informacija netočna, drugi će ostati nezainteresirani, no i dalje će postojati dio javnosti koji neće biti u stanju razlikovati halucinaciju od istinite informacije.

Kvaliteta informacija sigurno će i dalje biti pod povećalom, no pritom treba uzeti u obzir i tezu gore spomenutog Hararija, koji ističe kako je kvaliteta informacija danas usporediva s onom iz kamenog doba. Ipak, AI halucinacije su fenomen kojem se treba posvetiti posebna pažnja, a nastojanjem za što kvalitetnijim materijalima moguće je smanjiti rizike koje donosi ova specifičnost AI tehnologija. S druge strane, nužno je provesti transparentne i kontekstualno prilagođene intervencije koje će očuvati integritet demokratskih procesa.