Nakon 31 mjeseca trajanja rasprava između Ujedinjenog Kraljevstva i Europske unije po pitanju Brexita, istina je da niti jedna strana ne zna što želi. Ta tužna stvarnost najočiglednija je u slučaju Ujedinjenog Kraljevstva, čija vladajuća Konzervativna stranka konzistentno ratuje sa samom sobom vezano uz pravo značenje referenduma o Brexitu održanog u lipnju 2016. Nakon niza strateških neuspjeha i taktičkih pogrešaka premijerke Therese May, sredinom siječnja došlo je do vrhunca sukoba unutar Torijevaca, kada je Parlament odbacio sporazum o napuštanju Europske unije koji je ona ispregovarala.

Time je postalo očito da premijerki May nedostaje podrška unutar njene vlastite stranke za postizanje realističnog kompromisa s Europskom unijom. Istovremeno većina članova britanskog parlamenta i britanskih glasača protivi se izlasku iz EU bez sporazuma kojeg zagovaraju tvrdokorni torijevski euroskeptici.

Taj bi scenarij doveo Ujedinjeno Kraljevstvo do kršenja pravno obvezujućih međunarodnih obveza, ugrozio sporazum iz 1998. kojim je okončan nasilan sektaški sukob u Sjevernoj Irskoj i rezultirao bi neposrednim ekonomskim troškovima i gubitkom radnih mjesta. U trenutku u kojem predsjednik SAD-a Donald Trump ubrzava propast poslijeratnog globalnog poretka, iskreno je zapanjujuće da pobornici Brexita još uvijek vjeruju u maštariju o uspješnoj globalnoj Britaniji koja slobodno trguje. Pa ipak je tako.

Amaterska zbrka
Europska unija nalazi se u drugačijoj situaciji. Nakon referenduma 27 ostalih zemalja članica pokazalo je besprijekorno jedinstvo. Glavni pregovarač EU-a o Brexitu, Michel Barnier, vješto je iskoristio vlastiti mandat. Europska unija postojano je odbijala zahtjev Velike Britanije za razdvajanjem jedinstvenog tržišta, kao i bilo koji scenarij koji bi mogao dovesti do novih  carinskih provjera na irskom tlu. Tijekom pregovora kontrast između amaterske zbrke u slučaju Ujedinjenog Kraljevstva i jasnoće i konzistentnosti Europske unije nije mogao biti veći.  Ipak, Europska unija pokazala je upečatljivo pomanjkanje strateške perspektive, usredotočivši se u potpunosti na pravila i procese umjesto na rezultate. Istina, njeno nepopustljivo odbijanje ? la carte rješenja odražava strah da će povoljan dogovor za Ujedinjeno Kraljevstvo pobuditi interes vlada ostalih euroskeptičnih zemalja članica.

No, to ne opravdava neuspjeh po pitanju razvoja strategije za strukturiranje budućeg odnosa između Ujedinjenog Kraljevstva i EU. Iako je Velika Britanija europska velesila čiji izgledi na globalnoj razini, financijski utjecaj i sigurnosne mogućnosti ostaju jedinstveni, Europska unija učinila je vrlo malo po pitanju razumijevanja britanskog građanskog društva, političkih izbornih jedinica i tvrtki ili po pitanju poticanja produktivnog razgovora o budućnosti.

To je osobito nepovoljno u razdoblju u kojem se Europa, kojoj Velika Britanija još uvijek pripada, suočava s porastom ekonomskih i geopolitičkih prijetnji. Ovog tjedna, članovi parlamenta, pripadnici Konzervativne i Laburističke stranke pokušali su sklopiti savez i preuzeti kontrolu od premijerke Therese May nad procesom Brexita. U tom slučaju njihov trud nije urodio plodom i premijerka je s uspjehom okupila vlastite pobornike jednim amandmanom, što joj je dalo ovlast da se vrati u Europsku uniju i ispregovara nedefinirane "alternativne aranžmane" vezano uz irsko pitanje. Neposredna i legitimna reakcija Europske unije bila je odbijanje ponovnog otvaranja pregovora zaključenih u studenom. Ali ona se ne bi trebala distancirati od Brexita.

Europska unija nema  zadatak odabira umjesto Britanaca, ali ona ne može izbjeći vlastitu odgovornost vezano uz odabir koji je njima ponuđen. Europska unija sada mora de facto odlučiti hoće li dopustiti Ujedinjenom Kraljevstvu odabir između postojećeg dogovora ili izlaska bez dogovora, između izlaska bez dogovora i drugog referenduma ili izlaska bez dogovora i revidiranog dogovora o izlasku.  Bez obzira na poziciju koju ona odabere, to će ipak odrediti binarno pitanje na koje Britanci naposljetku moraju dati odgovor. 

Mekani Brexit
Prva opcija Europske unije je nastavak provođenja vlastitih odluka. Mnogi na kontinentu misle da je sada dosta i da je krajnje vrijeme da Velika Britanija odluči o vlastitoj sudbini. Ali ako Europska unija zauzme taj beskompromisan stav, to će dodatno oslabiti premijerku May, osmjeliti tvrdokorne pobornike Brexita, ograničiti prostor za parlamentarne inicijative i neće ostaviti vremena za drugi referendum. Ujedinjeno Kraljevstvo morat će odabrati između  ispadanja i prihvaćanja dogovora koji je odbilo prije nekoliko tjedana. Ta gruba strategija mogla bi djelovati, ali ona bi također povećala rizik od ogorčenog Brexita bez dogovora. Druga opcija Europske unije je da ostane čvrsta u suštini, ali da prihvati produljenje krajnjeg roka do 29. ožujka ako Ujedinjeno Kraljevstvo održi još jedan referendum.

Maloprodajno tržište

Od lidera Dalmacije do nacionalnog simbola uspjeha u maloprodaji

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

To bi ojačalo poziciju onih u Britaniji koji se pozivaju na "glas naroda" po pitanju opcija raspoloživih toj zemlji. Pobornici ostanka u Europskoj uniji dobili bi zamah i scenarij izlaska iz Europske unije bez dogovora postao bi manje izglednim. Treća opcija za Europsku uniju je izražavanje otvorenosti za neznatno izmijenjen dogovor. To bi ili ponudilo ustupak koji bi pomogao premijerki May da sačuva obraz vezano uz irsko pitanje ili bi doprijelo do tobožnjeg saveza između članova parlamenta, pripadnika laburista i torijevaca,  koji preferiraju "mekani" Brexit, kroz prihvaćanje kratkog produljenja krajnjeg roka u ožujku kako bi održali sadržajnu raspravu o budućem sporazumu o partnerstvu. Bilo koja od tih opcija  isključila bi drugi referendum, a revidirani dogovor stekao bi prednost nad "tvrdim" Brexitom.

Stvaranje uvjeta za još jedan referendum primamljivo je Europljanima koji su s pravom bili šokirani demagogijom i apsolutnim lažima kampanje za napuštanje EU.  Obzirom na očigledne ekonomske i političke troškove prve opcije, treća opcija trenutačno izgleda kao najbolji nastavak cijele te priče. Europska unija trebala bi se čvrsto držati načela, ali i razmisliti ili o ublažavanju ispregovaranog dogovora ili o kratkom produljenju krajnjeg roka radi razgovora o budućnosti, ako za to postoji uzajamni interes. 

© Project Syndicate, 2019.