Što god se dalje događalo sa brodogradilištima, bit će to veliki test za ministra financija Slavka Linića. Još u predizborno doba, negdje u studenome, Linić se javno zavjetovao – Danko Končar nije poželjan kupac za naše škverove. Ostao je nepokolebljiv u tom stavu, toliko da i u situaciji kada prvi potpredsjednik u Banskim dvorima Radimir Čačić, koji sada upravlja procesom privatizacije i restrukturiranja škverova, u Končaru vidi ozbiljnog ulagača, Linić ustrajava u svom zavjetu “istjerati Končara iz igre”.

Što su alternative Končaru, niti nakon tri mjeseca od kada je Kukuriku koalicija osvojila mandat, ne otkriva. Liniću je pošlo za rukom jedino to da se Končar sam povukao iz natjecanja za preuzimanje riječkog škvera, što je vjerojatno njegov pokušaj taktiziranja kako bi umirio Linića i dobio koliko-toliko šansu za zadržavanje pozicija u preuzimanju ostala dva škvera. Je li Linićeva pozicija pozitivna ili ne u ovom slučaju, vjerojatno će se još dugo vagati i analizirati. Kao ministar financija on se sada mora izdići iznad brige o “riječkim” interesima, mora u fokus staviti dugoročne interese cijele Hrvatske, posebice vodeći računa o financijskoj stabilnosti zemlje. Nije svejedno hoće li beskompromisni Linić dati zeleno svjetlo kada se, možda već ovaj tjedan, bude odlučivalo u Vladi o prodaji Končaru Brodotrogira i Kraljevice. Jer, kako će Končareva sporna jamstva za ta dva škvera biti prihvatljiva, a za 3. maj to nisu mogla biti? Još veći teret, upravo Liniću, u ionako osjetljivom mjerkanju kreditnog rejtinga, slijedi u slučaju da se umjesto u privatizaciju odluči ići u otvaranje stečaja, koje u uvjetima dogovorenima s Europskom komisijom, definitivno znače gašenje postojećih brodogradilišta. Linić je proteklih mjeseci najavljivao zadržavanje osnovne djelatnosti brodogradilišta u rukama države, a privatizaciju njihovih sporednih djelatnosti, što iako gotovo nemoguće, podrazumijeva otvaranje novih pregovora s EU o uvjetima iz upravo ratificiranog pristupnog ugovora. U Vladi kažu nema vremena za novi natječaj, no najgore od svega bilo bi i dalje bezidejno čekati 1. srpnja iduće godine.