Zamjenik predsjednika Visokog trgovačkog suda Radojica Sremac iskoristio je svoju funkciju glasnogovornika tog suda da poslovnoj javnosti u intervjuu tjedniku Business.hr ponudi svoj slučaj osporavanog suđenja kao dokaz teze “kako je najlakše udariti po sucima i reći da su korumpirani.”
Istina je da je Sremac dobio satisfakciju nakon što ga je državno odvjetništvo četiri godine sumnjičilo da je zlorabio sudački položaj, a onda je ipak odbacilo kaznenu prijavu. Prijavu je podnijela Zagrebačka banka zbog slučaja Retag koju objašnjenja tužitelja nisu zadovoljila, pa je vrijeme da ih i DORH prezentira javnosti.
“Još sam 1996. donio pravomoćnu presudu u slučaju tvrtke Tekstil export-import. Zaba je toj tvrtki trebala vratiti osnivački ulog u iznosu od milijun dolara, no niti su vratili novac niti su dali dionice”, tvrdi Sremac i zaključuje da je Zaba tako 80 posto svojih osnivača otjerala u stečaj. Funkcija glasnogovornika daje za pravo Sremcu da se smatra pozvanim braniti trgovačko sudstvo od percepcije korupcije u stečajevima i šire. No nema pravnog razloga da baš tom presudom maše kao pozitivnim primjerom neosporno zakonitog suđenja. Presuda je donesena, pa onda i potvrđena u korist tvrtke koja odavno nije bila na životu i to ne zato što je otišla u stečaj nego jer je likvidirana, a čini se i da njezina potraživanja nisu legalno prenesena.
Stoga taj slučaj zaslužuje ući u anale najproblematičnijih presuda. Usporedbe radi, sličan je pravni status imala tvrtka Tekstil u parnici, koju je “posthumno” dobila protiv Zabe, kao što bi ga imao pokojnik Milošević da je sud u Haagu nastavio protiv njega postupak. Čak je i Haag morao obustaviti taj postupak.

Trgovačko sudstvo je priznalo potraživanje Tekstila prema Zabi koje je obračunom kamata naraslo na preko 20 milijuna eura unatoč činjenici da parnični propis nalaže obustavljanje postupka po službenoj dužnosti kada stranka prestane postojati. Trgovački sud u Zagrebu proveo je likvidaciju te tvrtke 1994., a onda je 1995. prvostupanjski sud u parnici presudio u njenu korist. Tu je presudu potpisala ista sutkinja – Branka Cerovski Jasenković – koju je jučer Slobodna Dalmacija prozvala zbog višegodišnjeg održanja na životu stečaja Derme koji je trebao biti zaključen 1994., a ne tek 2002. Koncem 1995. je potraživanje nepostojeće tvrtke Tekstil ugovorom o cesiji uz prisustvo javnog bilježbnika preneseno s tvrtke “leša” na Retag, jednu od tvrki pokojnog Andrije Kovačevića koja je karakteristična po tome što nije imala dugova. Sremac je 1996. donio pravomoćnu presudu u korist Tekstila koji je odavno bio mrtav, a danas je nudi kao dokaz da su suci na udaru bankarskog lobija te da kada se drže zakona, “zarade” od banaka kaznenu prijavu. Ako glasnogovornik VST-a ne želi umanjiti problem korupcije u trgovačkom sudstvu nego želi obraniti samo sebe, morao bi ponuditi jače argumente. S obzirom da tvrdi i kako suci trgovačkog sudstva nisu neovisni, a to objašnjava jednom rečenicom – “Nismo neovisni. Straše nas! Suci dobivaju prijetnje” – bio bi uvjerljiviji kad bi otkrio tko ih to čini zavisnima. Poslovna javnost ima pravo pitati i USKOK što zna o strašenju sudaca jer preplašeni suci nisu garancija kvalitetnih presuda.