Hrvoje Prpić, poduzetnik kojeg prate usponi i padovi, napravio je neoprostivi faux pas – javno rekao da mu je dosta maltretiranja države i da posao seli van granica Hrvatske.

Nakon što je iziritiran pristupom porezne uprave Prpić je ustvrdio da će strancima savjetovati da ne ulažu u Lijepu Našu dežurni dušobrižnici odmah su mu prišili etiketu nedomoljublja. U čemu je Prprićev istup toliko izritirao da mu se osim nezahvalnosti, vadi teška artiljerija i spočitava da je loš poduzetnik? Ne ulazeći u konkretan spor koji ima s državom, Prpić je javno rekao ono što poduzetnici svaki dan mrmljaju sebi u bradu ili off the record naširoko pričaju novinarima. Uvođenje svake vrste reda, pa tako i onog poreznog, je bolan i dugotrajan proces kojeg neće preživjeti svi obrtnici i tvrtke, no previše primjera iz prakse pokazuje da porezna uprava opasno flertuje sa šerifovanjem. Službenici se u pravilu ne boje za svoja radna mjesta, jer hvala Bogu rade u državnoj upravi, imaju previše diskrecijskih prava koje im zakoni dozvoljavaju. Nitko ih ne kontrolira, sankcija za prekršaje praktički nema pa je takvoj moći teško odoljeti.

Red je conditio sine qua non svake uređene države, no nonšalatno lupanje kazni za manje prekršaje ili logika 'moram vam nešto naći jer se to očekuje' stvara antipoduzetničku klimu i revolt. Kao i tone nepotrebne birokracije, pravosuđe koje živi u svom svijetu, svakodnevno mijenjanje propisa. Zbog toga stranci Hrvatsku zaobilaze, domaći poduzetnici bježe u sivu ekonomiju, oni veći otvaraju tvrtke koje si međusobno ispostavljaju fakture samo da smanje obveze, treći poput Prpića bježe van… Ovih posljednjih, posebno mladih koji nemaju problem jezične barijere, bit će sve više što duže budemo na tržištu EU bez granica… I to je pitanje za milijun dolara: tko tu zapravo ima problem s domoljubljem?