Bio je arhitekt jedne od najvećih poreznih reformi u povijesti SAD-a. Nakon svoje političke karijere većinu vremena proveo je preuzimajući kompanije posuđenim novcem. Pritom je ciljao na one najrizičnije koje je većina ulagača izbjegavala: proizvođače dijelova automobila, tvornice tekstila…

Riječ je o Davidu Stockmanu, bivšem zaposleniku Bijele kuće koji je upravljao američkim proračunom, a koji je, nakon što je dao ostavku u državnoj administraciji u znak protesta radi prekomjerne potrošnje, zaradio bogatstvo na preuzimanju kompanija.

“No, provedete li malo više vremena s njim saznat ćete da je ovaj bivši ‘wunderkind’ Reaganove revolucije danas puno više – zagovaratelj viših poreza, kritičar postupaka na kakvima se i sam obogatio, i uplašeni ulagač koji danas ne posjeduje niti jednu jedinu dionicu zbog straha od nove krize”, riječi su kojima ga opisuje Business Insider.

Svima koji u posjedu trenutno imaju bilo što drugo osim gotovine (ili možda nešto zlata), Stockman poručuje da su ni manje ni više nego – budale. Mišljenja je da pokušaji Federalnih rezervi da ublaže bol od financijskog kolapsa “pumpaju” tržište dionica i obveznica na opasne visine. Stockman je poznat kao čovjek koji zna s brojevima, a njegove prognoze kažu da američke brojke ukazuju na bolnu budućnost obilježenu sporim rastom. Trenutno je zaokupljen pisanjem knjige o financijskoj krizi, nazvat će ju “Trijumf smežuranog kapitalizma”. Ipak, našao je vremena za intervju za agenciju Associated Press (AP).

Upitan zašto su njegove prognoze za SAD tako loše, objašnjava kratko: jer je prezasićen dugom. “Obično bi privatni i javni sektor posudili 1,50 ili 1,60 dolara svake godine za svaki dolar rasta BDP-a. To je bila zlatna konstanta. Dok smo došli do sredine devedesetih godina posuđivali smo tri dolara za svaki dolar rasta BDP-a. A dok smo došli do vrhunca 2006. ili 2007., uzimali smo 6 dolara novog duga za jedan dolar novog BDP-a”, objašnjava. Dodaje kako su građani posuđivali od 25.000 do 50.000 dolara za četvrto refinanciranje. “To je ono što je poticalo ekonomiju, stvaranje radnih mjesta u restoranima, kreiranje novih radnih mjesta u maloprodaji, kreiranje novih radnih mjesta vrtlara, instruktora pilatesa…”, nabraja, pa dodaje kako takvo ponašanje nije bilo poduprijeto organskom dobiti i prihodima. “To nije bilo održivo. To nije bila prava potrošnja ili realni dohodak. To je bio ekonomski mjehur”, objasnio je, dodavši kako je čak i onih 1,6 posto, koliko je iznosila realna stopa rasta američkog BDP-a na godišnjoj razini u proteklom desetljeću, pretjerana brojka i ne odražava pravu situaciju američkog gospodarstva.

“Mi smo u zastoju, zaglavili smo”

Upitan koliko brzo može rasti američka ekonomija, odgovara kako ne zna ni može li rasti 1 ili 2 posto. “Kada morate prestati s posuđivanjem u ovakvim teškim vremenima, stopa ekspanzije BDP-a također staje”, objašnjava. Na opasku novinara AP-a da stopa američke nezaposlenosti pada i da kompanije koje dolaze iz indeksa Standard & Poor’s 500 zarađuju više no ikad, odgovara kako su to sve kratkoročne brojke. “Gledajte podatke koji doista nešto znače”, poručuje. Kaže kako je brojka od 131,7 milijuna (zaposlenost u studenom) prvi put postignuta u veljači 2000. godine te da se s tog mjesta nije pomakla 12 godina.

Druga mjera koju treba gledati je, kaže, ulaganje u nova postrojenja i opremu. Objašnjava tu kako ne postoje kontinuirana neto ulaganja u američku ekonomiju. Postotak rasta u onome što Američko ministarstvo trgovine naziva nerezidencijalnim fiksnim ulaganjima od 2000. godine iznosio je 0,8 posto – što je zanemarivo. Valja napomenuti kako nerezidencijalna fiksna ulaganja znače novac uložen u zgrade s uredima, tvornice, softvere i ostalu opremu. “Mi smo u zastoju, zaglavili smo”, kaže Stockman.

mikro poduzetnici

Velike promjene ne donose samo veliki sustavi

pametno rješenje

Monri Payments prvi u regiji trgovcima omogućuje Click to Pay rješenje u suradnji s Mastercardom

Fed je jadni ovisnik o rahitičnom Wall Streetu

Objašnjavajući srž američkog problema Stockman kaže kako je Fed zapravo žrtva, “jadni ovisnik o velikim bankama i hedge fondovima s Wall Streeta”. Sve što Fed radi dizajnirano je da bi zaštitilo tu “rahitičnu strukturu od odmotavanja”. Upitan kako spasiti ekonomiju, kaže kako će Amerikanci “morati jesti brokulu još dugo vremena”, a to znači dizanje poreza za sve, ne samo za bogate. To znači i da će morati prestati subvencionirati dug dovođenjem razumnih ljudi u Fed i tako dalje. Kako ni sam ne posjeduje dionice, svima poručuje da se od tržišta dionica drže podalje.

Odgovorio je Stockman naime i na opasku novinara da njegove riječi zvuče kao da nam prijeti financijska kriza gora od one koja je uslijedila nakon kolapsa Lehman Brothersa 2008. godine. “O, puno gora od one nakon Lehmana, nezamisliva”. Upitan kako da se ulagači zaštite i što je s tržištem dionica, odgovara: “Tržište dionica ne bih dirao ni štapom. To je opasno mjesto. Nije sigurno za muškarce, žene i djecu”.