Sukladno podacima objavljenim početkom ove godine, eurozona je po prvi put i službeno ušla u zonu deflacije nakon 2009. godine.

Tako je razina cijena prema Eurostatu u prosincu 2014. zabilježila pad od 0,2% u odnosu na isti mjesec prethodne godine. Analitičari su pad i očekivali, doduše neznatno manji, i to u relativnom iznosu od 0,1%. Glavni uzrok pada razine cijena u prvom redu leži u snažnom padu cijena energenata, gdje prednjači nafta koja i dalje nastavlja s negativnim cjenovnim trendom, pa joj se cijene kreću ispod razine od 50 dolara po barelu, s tendencijom daljnjeg pada. Tako je pad cijene svih energenata u odnosu na proteklu godinu iznosio visokih 6,3%. U slučaju da se iz statistike isključi utjecaj pada cijene energenata, u prosincu bi inflacija porasla za 0,6%, što je naravno i dalje daleko od stope inflacije koju Europska središnja banka želi postići, a iznosi 2%. Jedina komponenta koja je u prosincu zabilježila rast u odnosu na isto razdoblje prethodne godine je sektor usluga, koji je zabilježio porast od 1,2%. 

Oporavak Europe i SAD-a
Ovakav razvoj situacije je naravno podgrijao špekulacije o radikalnijim potezima Europske središnje banke nego što se očekivalo. Sastanak na kojem bi trebala biti donesena odluka o daljnjim potezima ECB-a zakazan je za 22. siječnja, a za sada se očekuje da će se sigurno krenuti u program otkupa državnih obveznica vrijedan najmanje 500 milijardi eura. Ipak, s obzirom na službeni pad u deflaciju, nije isključeno i da iznos koji se planira bude bitno veći, a određene špekulacije govore i o otvorenom programu koji ne bi imao ograničenje veličine, nego bi trajao dok se ne postignu proklamirani ciljevi.

Glavni protivnici agresivnije politike monetarnog popuštanja koju planira provoditi Europska središnja banka su njemački dužnosnici, koji smatraju da bi osim stvaranja još većeg balona cijena obveznica spomenuti program otkupa ugrozio strukturne reforme u Europskoj uniji, pošto bi se u programu otkupa našle i obveznice zemalja sa ozbiljnim financijskim poteškoćama. Ipak, za očekivati je da će i oni usprkos konstantnom opiranju prihvatiti predložene mjere, koje po svemu sudeći za sada nemaju ozbiljniju alternativu. Do tada, u iščekivanju novih gospodarskih pokazatelja i novih poteza vodećih svjetskih središnjih banaka, dionička tržišta razvijenih zemalja pokazuju visok stupanj volatilnosti. Tu prednjače europska tržišta, koja su nakon najlošijeg starta u posljednjih šest godina ipak zabilježila oporavak, pa im se indeksi trenutno kreću na razinama na kojima su okončali proteklu godinu.

Sličan scenarij se odvijao i na američkim tržištima. Ipak, opći je dojam da će osnaživanje ekspanzivne monetarne politike od strane Europske središnje banke pružiti potporu dioničkim tržištima u narednom razdoblju, pogotovo uzevši u obzir činjenicu da su valuacije kompanija na prihvatljivim razinama. Rast globalnih dioničkih tržišta ne bi trebala ugroziti ni očekivanja da će američki Fed krenuti u drugom smjeru, te da će po svoj prilici početi sa blagim podizanjem referentne kamatne stope polovinom godine. Naime, osim što će spomenuto podizanje biti postupno, rast američke ekonomije je za sada bolji nego što je većina analitičara očekivala.

Strah investitora 
Europska obveznička tržišta su također na početku godine bilježila nešto veću stopu volatilnosti nego što je uobičajeno, ali je i dalje primjetan rastući trend cijena, što i ne čudi s obzirom na očekivane poteze središnje banke. Tako je njemačka državna obveznica s rokom dospijeća od pet godina po prvi put u povijesti nosila negativan prinos, što ukazuje na strah investitora od daljnjih deflatornih pritisaka i snažnije reakcije monetarnih vlasti. Što se kretanja cijene nafte tiče, negativan trend bi se mogao nastaviti, iako nije isključen veći stupanj volatilnosti s obzirom na brzinu pada cijena na trenutne razine. Naravno, na kretanje cijene nafte će bitnu ulogu imati i daljnji razvoj geopolitičke situacije, koji je i do sada bio jedan od najbitnijih faktora u kretanju cijene.