Nakon završetka Drugog svjetskog rata hijerarhija ekonomskih prioriteta bila je relativno jasna. Najvažnije je bilo stvaranje otvorenog, inovativnog, dinamičnog gospodarstva usmjerenog na tržište u kojem sve zemlje (u principu) mogu napredovati i rasti. Nakon toga na drugom mjestu – mogli bismo čak reći na udaljenom drugom – bilo je stvaranje energičnih, održivih i inkluzivnih modela nacionalnog rasta. I to je bilo sve. Realno, čini se da je u tijeku preokret.

Postizanje snažnog inkluzivnog rasta na nacionalnoj razini u cilju preporoda opadajuće srednje klase, pokretanja dohotka u stagnaciji te smanjenja visoke nezaposlenosti mladih u ovom trenutku postaju prioritetima. Uzajamno blagotvorni međunarodni sporazumi koji reguliraju protok robe, kapitala, tehnologije i ljudi primjereni su samo kad potkrepljuju – ili, barem, ne narušavaju – napredak u postizanju najvećih prioriteta. Taj je preokret postao očigledan u lipnju, kad su Britanci – uključujući one koji ostvaruju znatne pogodnosti od postojećeg otvorenog ekonomskog i financijskog sustava – glasali za napuštanje EU, temeljem onoga što bi se moglo nazvati načelom suvereniteta. Smatralo se da EU institucije narušavaju sposobnost Britanije za poticanjem vlastitog gospodarstva, reguliranja migracije i upravljanja vlastitom sudbinom. 

Poticaj populistima
Slično stajalište potiče nacionalističke i populističke političke pokrete diljem Europe, od kojih brojni vjeruju da bi supranacionalni sporazumi trebali biti manje važni od prosperiteta na nacionalnoj razini. EU – koja doista u svojoj sadašnjoj konfiguraciji, ostavlja vlade svojih članica bez političkih alata za udovoljavanje rastućih potreba vlastitih građana – predstavlja laku metu. No, i bez takvih institucionalnih aranžmana, postoji osjećaj da naglašavanje međunarodnih tržišta i povezanosti može naštetiti sposobnostima neke zemlje vezano uz promicanje vlastitih interesa. Pobjeda Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima u SAD-u to je uveliko istaknula. U skladu s glavnim sloganom Trumpove kampanje "učinimo ponovno Ameriku velikom," upravo su njegovi komentari koji su glasili "Amerika prije svega"  bili najznakovitiji.

Dok bi Trump mogao provoditi uzajamno blagotvorne bilateralne sporazume, možemo očekivati da će oni biti podređeni domaćim prioritetima, osobito ciljevima distribucije i podržani samo u tolikoj mjeri u kojoj će biti konzistentni s tim prioritetima. Frustracija glasača u razvijenim zemljama uzrokovana globalnom ekonomskom arhitekturom usmjerenom na stara tržišta nije neutemeljena. Taj poredak nije dopuštao moćnim silama, koje su katkad bile izvan kontrole izabranih dužnosnika i kreatora politike, da oblikuju nacionalna gospodarstva. Moglo bi biti istinito da su neke od elita tog poretka odabrale ignoriranje nepovoljnih posljedica starog poretka po distribuciju i zapošljavanje, prilikom uživanja u blagodatima. No, također je istina da je stari poredak, smatran sakrosanktnim, potkopao sposobnost elita da se uhvate u koštac s takvim problemima, čak i da su to pokušale.  To nije uvijek bio slučaj.

Kao posljedica Drugog svjetskog rata, SAD su, motivirane djelomično Hladnim ratom, pomogle u stvaranju starog poretka olakšavajući gospodarski oporavak na Zapadu te, s vremenom, pružanjem prilika za rast zemljama u razvoju. Distribucijski aspekti globalnih modela rasta koje su takva nastojanja podupirala bili su pozitivni, kako za pojedine zemlje, tako i za svijet u cijelosti. U usporedbi sa svime što je prethodilo, poslijeratni poredak bio je blagodat za inkluzivnost. Ali ništa ne traje zauvijek. Dok se smanjivala nejednakost diljem zemalja, naglo je porasla nejednakost unutar zemalja – do točke u kojoj je obrat po pitanju prioriteta vjerojatno bio neizbježan. Sad kad je došlo do preokreta, pojavile su se i posljedice. Teško je reći s preciznošću što će sve one podrazumijevati, no neke su prilično očigledne.

Potkopavanje stabilnosti
Ponajprije, SAD će dodatno oklijevati s apsorpcijom neproporcionalnog udjela troškova opskrbe globalnih javnih dobara. Dok će ostale zemlje naposljetku prihvatiti tu zadaću, doći će do tranzicijskog razdoblja nepoznatog trajanja, tijekom kojeg bi se opskrba takvim dobrima mogla smanjiti, što bi potencijalno moglo potkopati stabilnost. Primjerice, vjerojatno je da će se uvjeti angažmana u NATO savezu ponovno ispregovarati. Multilateralizam – dugo omogućen istom vrstom asimetričnog doprinosa, iako obično proporcionalan s dohotkom i bogatstvom država – također će izgubiti zamah, uslijed ubrzanja trenda prema bilateralnim i regionalnim trgovinskim i investicijskim sporazumima.

Vjerojatno je da će Trump biti vodeći zagovaratelj tog smjera; doista, čak regionalni trgovinski sporazumi mogli bi biti isključeni, kao što to nagoviješta njegovo suprotstavljanje ratifikaciji Transpacifičkog partnerstva između 12 zemalja. To pruža priliku Kini za vodstvo u uspostavljanju trgovinskog sporazuma za Aziju. U međuvremenu, trend koji se odmiče od multilateralizma mogao bi naškoditi zemljama u razvoju koje nemaju kinesku ekonomsku moć. Dok su siromašne i manje razvijene zemlje pronašle prilike za rast i prosperitet pod starim poretkom, one će biti suočene sa znatnim naporom tijekom postizanja učinkovitih pregovora na bilateralnoj osnovi. 

Troškovi i rizici
Tehnologija je još jedna snažna globalna sila koju će postati više podložna regulativi na nacionalnoj razini. Kibernetičke prijetnje gotovo će nalagati neku regulativu i razvoj političkih intervencija. Također, može se dogoditi da će biti potrebno odrediti tempo vezano uz usvajanje digitalnih tehnologija koje istiskuju radna mjesta, u cilju održavanja strukturne prilagodbe gospodarstva. Novi naglasak na nacionalnim interesima očito podrazumijeva troškove i rizike. No, on bi također mogao donijeti važne pogodnosti. Globalni ekonomski poredak postavljen na raspadajućim temeljima – vezano uz demokratsku podršku i nacionalnu političku i socijalnu koheziju – nije stabilan. Dokle god su identiteti ljudi uglavnom organizirani, kao što je to slučaj u ovom trenutku, oko državljanstva u državama-nacijama, pristup u kojem je vlastita zemlja na prvom mjestu mogao bi biti najučinkovitiji. 

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Visoka razina logističke zrelosti

Logistika kao motor rasta: konkurentska prednost danas se gradi u lancu opskrbe

© Project Syndicate, 2016.