Nautičari su turisti koji tijekom svog godišnjeg odmora dnevno u Hrvatskoj ostavljaju stotinu eura, čarteraši čak 160. Unatoč krizi njihova se potrošnja nije značajno smanjila, jedu u restoranima, vole otići u šoping, zabaviti se i na kopnu.

Vole biti na Jadranu kojem se jako često vraćaju, i vlastitim dobrim iskustvima koje prenose svojim prijateljima dovode u Hrvatsku nove goste. Sve je to pokazalo upravo objavljeno istraživanje Instituta za turizam, materijal koristan kreatorima nacionalne politike razvoja nautičkog sektora, investitorima, aktualnim vlasnicima marina i svima koji mogu živjeti od nautičara.

I bolje im je da ovoga puta svi 'naćule' uši i zasuču rukave, jer i nije baš da smo dosad uspjeli iskoristiti sve te blagodati koje nam mogu omogućiti nautičari. A nije da prvi put za njih čujemo. Godinama imamo strategiju razvoja nautičkog turizma u kojoj jasno stoji da nam nedostaje čak 50 tisuća stalnih vezova u marinama. Za nacionalni lanac marina u vlasništvu države ACI,  vlasnik se još nije uspio dogovoriti tko će i kako dokapitalizirati tvrtku kako bi se izgradili novi vezovi.

Godinama se raspravlja treba li država otpustiti većinski paket i povjeriti ga stranom investitoru. Odluke o privatizaciji nema, iako se šuška da interes imaju turski investitori, Dogus Grupa koja gradi marinu za megajahte u Šibeniku. Država s druge strane nema novca da sama uloži u nove investicije. Zapinje i drugim ulagačima, kao što je Danko Končar kojem je ista ta država dala koncesiju za zemljište i objekte, proglasivši potom lokaciju kulturnim dobrom, i eto sad već ima godinu dana da se stvar nije pomakla s mrtve točke. U međuvremenu, Crnogorci su u rekordnom roku izgradili Porto Montenegro, čudo od projekta, marinu za megajahte sa svim popratnim sadržajima za najbogatije turiste koji plove morem.

Pred nama je još jedna šansa, turistička strategija, dokument Vlade koji je upravo poslan u saborsku proceduru, a predviđa značajan razvoj nautičkog turizma. Pa da vidimo.