Ovih dana je ministar financija dao nalog Poreznoj upravi da u suradnji s ostalim  inspekcijskim službama utvrdi (između ostalog) činjenice povezane s neisplatom plaća  zaposlenicima, kako bi se utvrdilo postoji li odgovornost direktora ili članova društva za  neisplatu plaća, a sa ciljem pokretanja prekršajnih ili kaznenih postupaka.

„Lista neisplatitelja plaća“ je napravljena na temelju dostavljenih JOPPD obrazaca  u kojima su poslodavci iskazali neisplatu plaće i naknadnu isplatu zaostale plaće za  obračunsko razdoblje od 1/2014 do 5/2014, te na temelju podataka iz zapisnika  inspekcije rada Ministarstva rada i mirovinskog sustava.

Bitno je reći kako na popisu NEMA onih koji nisu dostavili JOPPD obrazac, onih koji su  prikazali neisplatu plaće ali ne tri mjeseca uzastopno, onih koji su prikazali isplate  plaća u tekućoj godini, iskazanih na JOPPD-u ali nisu isplatili plaće za razdoblja prije 1.  1. 2014. godine, te onih koji nisu isplatili plaće ali su prikazali isplatu plaće te su se  zadužili za javna davanja kao da su isplatili plaću. Dakle nije sve „crno-bijelo“.

Svakako, evidentirano je 5616 pravnih i 1418 fizičkih osoba, a stvarni broj je  pretpostavlja se puno veći. Inicijativu za objavom popisa treba nesporno pohvaliti, međutim postavlja se pitanje  stvarnog efekta. Uz dužno poštovanje, smatram da će efekt biti jako mali, pogotovo ako  uzmemo u obzir „listu poreznih dužnika“ prema kojoj se ništa bitno nije promijenilo,  a neki dužnici zapravo i ističu da su dužnici, umjesto da to skrivaju, jer kako kažu –  „medalja ima dvije strane“. Napominjem da su moje želje da popis stvarno dovede do  toga da se barem dijelu radnika isplate plaće jer bi popis time ispunio svoju svrhu.

Bez obzira na spomenuti popis neisplatitelja, radnik ima pravo na zaštitu svojih prava  u slučaju neisplate plaća i obično je zaštićeniji nego što to misli. Za neisplatu plaća je  moguće prijaviti poslodavca Ministarstvu rada i mirovinskog sustava; Inspektoratu rada  odnosno nadležnom Područnom uredu Inspektorata rada, a prijava poslodavca može  biti anonimna, ali i ne mora.

U prijavi se osim povrede propisa moraju navesti i točni podaci o poslodavcu, a ako se  ne radi o anonimnoj prijavi, te podnositelj želi biti obaviješten o utvrđenom činjeničnom  stanju i poduzetim mjerama prijava mora sadržavati ime, prezime, točnu adresu i broj  telefona podnositelja radi mogućih naknadnih pojašnjenja iz iste.

Što se tiče same isplate plaće, prava se mogu ostvariti prisilnim putem, međutim to  je obično slučaj kada je ugovor o radu prestao, pa se radnici ne libe ovršiti bivšeg  poslodavca. Naravno,ako sredstva postoje.

Ukoliko je radnik i dalje u radnom odnosu i radi straha od otkaza se ne usudi se ovršiti  poslodavca, često je slučaj da se sporna situacija iskomunicira neposrednim putem ili se  poslodavca anonimno prijavljuje nadležnom inspektoratu. Bilo kako bilo, neisplata plaća je grozna okolnost za radnika čija su primanja ionako  minimalna, a poslodavac bi se kod neisplate plaća trebao staviti u „cipele“ radnika da  shvati koliko radniku (makar i mizerna plaća) znači.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’