Godine 2007. tadašnji kineski premijer Wen Jiabao opisao je privredu svoje zemlje kao “nestabilnu, neuravnoteženu, nekoordiniranu i neodrživu”. Ista neravnoteža prisutna je i danas jer je Kina previše usmjerena na ulaganja i ovisna o kreditima.

Kinesko vodstvo posvećeno je izradi uravnoteženijega modela te uvjereno da tržište mora igrati “odlučujuću ulogu” u postizanju toga cilja. No, premda oštrija tržišna disciplina doista jest potrebna u nekim područjima, kineski dužnosnici ne smiju se zavaravati iluzijom da su slobodna tržišta univerzalni lijek za boljke financijskog sektora. Postojeća kineska gospodarska neravnoteža djelomice odražava opasnosti nastale zbog konkurencije na kreditnim tržištima.

Čak i prije globalne financijske krize 2008., godišnji kineski omjer ulaganja prema BDP-u bio je iznimno visokih 40%, a ekonomisti su pozivali na prijelaz prema rastu temeljenom na potrošnji. No, golemi kreditni poticaji uvedeni 2009. skrenuli su gospodarstvo na suprotan put. Do 2012. omjer ulaganja popeo se na 47 posto, pa građevinska industrija sada čini 30 posto gospodarskog proizvoda. Iznos zajmova povećao se sa 130 posto BDP-a na čak 200 posto, a bankovni zajmovi, kao i crno tržište zajmova, ubrzano se šire.

Loši dugovi

Od navedenoga poticaja koristi je imalo i kinesko, ali i svjetsko gospodarstvo, što je potaknulo ukupnu potražnju u razdoblju opasnosti uzrokovanih deflacijom. No, istodobno je taj poticaj zaslužan za znatna propala ulaganja u tešku industriju, nekretnine i urbanističku infrastrukturu te je zbog svega toga Kina danas suočena s izazovima u obliku smanjenja financijske poluge te pokušaja rješavanja problema tzv. loših dugova.

Na brojnim područjima poboljšana tržišna disciplina uistinu igra važnu ulogu u rješavanju problema strukturalnih uzroka neravnoteže. No, uvjerenje da će financijska liberalizacija omogućiti lak put prema uravnoteženom i stabilnom gospodarstvu čista je zabluda, dokaz čega je i japansko iskustvo iz 80-ih.  Zapanjujuća značajka kineske privrede jest ta što razvoj tržišta nekretnina i urbanističke infrastrukture već ima puno značajniju ulogu nego u Japanu ili Južnoj Koreji u usporedivom stupnju gospodarskog razvoja. Odraz je to interakcije dvaju specifično kineskih čimbenika i jedne prirođene osobine svih bankarskih sustava. Prvi kineski čimbenik je usmjerenje vlasti na “urbanizaciju” kao cilj koji ispunjava svrhu umjesto kao nusproizvod industrijalizacije. Drugi je kineski decentralizacijski pristup gospodarskom razvoju s jakom konkurencijom među regijama i gradovima, zbog čega se vrlo često izvode prestižni projekti urbanističke infrastrukture. Univerzalna osobina u ovom spoju jest činjenica da banke diljem svijeta imaju sposobnost stvoriti privatne kredite, novac i kupovnu moć koji prije nisu postojali, a i po naravi su sklone, ako nema ograničenja državne regulative, sve to dodijeliti financiranju razvoja tržišta nekretninama, što je uzrok poskupljenja zemljišta.

Svi ti faktori izazvat će procvat i posljedičnu propast tržišta, čak i ako su očita tržišna izobličenja otklonjena, a tržišna disciplina postrožena.

Ograničavanje kredita

Energetska samodostatnost

Zarađujte na vlastitoj energiji: Nova platforma osvaja tržište

izravan kontakt

Povratak sajmova mijenja pravila igre u industriji namještaja

Dok Kina uvodi jaču tržišnu disciplinu, što će uglavnom imati pozitivne učinke, istodobno mora planirati kako ograničiti širenje kreditnog tržišta gospodarskim mjerama i alatima koji nisu postojali u razvijenim gospodarstvima prije krize 2008. Kod zajmova za nekretnine trebala bi se okrenuti agresivnim ograničenjima omjera zajma prema vrijednosti i zajma prema dohotku. Kapitalni uvjeti za banke trebali bi odražavati povišeni rizik za zajmove za nekretnine nego što privatne procjene banaka glede kreditnih rizika navode kao prikladne.

Kineska narodna banka trebala bi osmisliti dodatne uvjete za komercijalne banke s ciljem ograničenja stvaranja kredita, umjesto da ih odbaci kao zastarjele. Kina mora proći tranziciju ne prema zapadnjačkom modelu koji je izazvao krizu 2008., već prema potpuno novom modelu koji kombinira sastavnice tržišne discipline sa strogim regulativnim ograničenjima.

Koliko glatko će ta tranzicija proći, vrlo je važno za cijeli svijet. Do početka 2020., kineski BDP iznosit će 20 bilijuna dolara. Ako dotad omjer kredita prema BDP-u dosegne 250 posto, ukupni iznos vrjednosnica zajmova i dugova popet će se na 50 bilijuna dolara, što je trostruko više od američkog hipotekarnog duga 2008. Danas veći dio toga duga čine potraživanja u državnom sektoru. No, kako se privatni sektor razvija, poduzeća u državnom vlasništvu podvrgnuta su sve težim proračunskim ograničenjima, a vanjski kapitalni račun je otvoren, pa će kreditna planina uzrokovati pojačanu globalnu financijsku ranjivost.

Ostaje nam samo nadati se da kineska vlast shvaća i opasnosti, a ne samo koristi slobodnih financijskih tržišta bolje od mjerodavnih iz naprednih gospodarstava uoči krize 2008. Ako ne shvaća, druga kriza, i to puno ozbiljnija od prošle, možda je neizbježna. 

Project Syndicate, 2014.