Zaredali slučajevi korištenja dvojnog državljanstva zbog izbjegavanja kaznenog progona i izvršavanja sankcija tjeraju političare u državama u regiji da se konačno odrede. Pitanje je za njih ravno opstanku: ili će se organizirano suprotstaviti organiziranom kriminalu i korupciji ili će pripadnici podzemlja imati stvarnu vlast na ovim prostorima, djelujući i kao neokrunjeni korupcijski carevi s pipcima u svim javnim sektorima u kojima se “vrte” odluke koje znače novac.

Politički se zato mijenja kurs u regiji. Zaokret vodi od nacionalnih politika koje su godinama održavale status quo i bile bez želje i moći da udruže napore protiv bujanja megakriminala prema politikama koje su za promjene zakona i ustava radi ukidanja mogućnosti zloupotreba prava državljanstva. Proces povezivanja represivnih organa Hrvatske i država u regiji, počevši od Bosne i Hercegovine i Srbije, intenziviran je nakon ubojstava Ive Pukanića. Slučaj Glavaš i njegovo izručenje Hrvatskoj samo dolijeva ulje na vatru. Organiziranje za slučaj onemogućavanja bijega od zakona hvatanjem rezervnih pozicija u drugoj državi znači politički rad na dogovorima o suradnji s dva ključna cilja. Prvi je omogućiti nacionalnim policijama punu operativnu suradnju i drugi je otkloniti pravne zapreke izručenju svojih državljana državama koje ih kazneno gone zbog počinjenog kriminala. U tom se smjeru krenulo, no tempo promjena je teško odrediti. Za razliku od neizbježnih ustavnih promjena zbog uvođenja europskoga uhidbenog naloga, pitanje je kad će stvarno, primjerice u Hrvatskoj, pri MUP-u postojati tzv. časnik za vezu policije BiH i obrnuto. Poznavatelji tvrde da mora uslijediti spuštanje suradnje s državne razine na nižu razinu operativne suradnje nacionalnih policija. Ključ je to za hvatanje u mrežu najtežega kriminaliteta, a bez toga moguće je da prateće pravne promjene ostanu samo politička parola. Sudeći prema reakcijama državnih vlasti u regiji izazov je shvaćen ozbiljno. Hrvatski ministar pravosuđa Ivan Šimonović sada najavljuje i sporazume sa susjedima, što se ne može tumačiti drukčije nego da će Hrvatska biti aktivnija jer je zainteresirana da s državama bivše Jugoslavije uspostavi punu suradnju među policijama koja je brza i odvija se u realnom vremenu. Suradnja policija, kao i pravosuđa, koja još ide preko resora vanjskih poslova i po naravi diplomatskih službi je pretroma, ne može više odgovoriti na izrazitu prednost koju je ostvarila mafija. Ona je još u razdoblju rata uspostavila punu suradnju. Kriminal te vrste nije moguć ako nije organiziran i nije nadnacionalan. Kao takvog može ga se suzbiti samo punom suradnjom država.