Hrvatska je u 2025. povećala izvoz plovila za 72 posto, no taj skok ne znači povratak brodogradnje kakvu je nekada imala. Iza izvoza od 402 milijuna eura stoji znatno usitnjenija industrija, u kojoj mjesto velikih škverova sve više zauzimaju manja poduzeća i specijalizirana plovila.

Ključno pitanje zato nije može li se obnoviti nekadašnji obujam proizvodnje, nego može li nova struktura osigurati trajnu konkurentnost i snažnije povezivanje s ostatkom gospodarstva. Na takvo propitivanje upućuje analiza Gorana Buturca s Ekonomskog instituta, Zagreb.

Specijalizirani poslovi

Razmjere promjene najbolje objašnjava prethodni pad. Od 2010. do 2016. hrvatski izvoz plovila smanjio se više od pet puta, ponajprije zbog gubitka tržišnih pozicija velike brodogradnje. Višedesetljetne sanacije, restrukturiranja i privatizacije nisu dale očekivane rezultate u očuvanju konkurentnosti, ocjenjuje Buturac, ističući da je Hrvatska izgubila velik dio međunarodne prepoznatljivosti u gradnji teretnih i putničkih brodova, trajekata i tegljača. Nakon 2016. aktivnosti su se, uz oscilacije, stabilizirale, ali na drukčijim temeljima.

Danas je u djelatnosti gradnje brodova i plutajućih objekata registrirano više od 260 poduzeća, a njihov broj raste. To govori o poduzetničkoj aktivnosti, ali i usitnjenosti sektora čiji su proizvodni kapaciteti ograničeni. Hrvatska svoje mjesto sve više traži u jahtama, jedrilicama te plovilima za rekreaciju, sport i nautički turizam. Takav zaokret otvara tržišne niše, no manja poduzeća ne mogu jednostavno preuzeti složene poslove nekadašnje velike brodogradnje. Rast njihova broja stoga sam po sebi ne jamči ni veći industrijski kapacitet ni snažnije učinke na dobavljače i zaposlenost.

Ni izvozni skok iz prošle godine nije ravnomjerno raspoređen. Od ukupnog povećanja za 168 milijuna eura, na rast izvoza vatrogasnih brodova i plovećih dizalica otpada 122,6 milijuna. Izvoz plovila za prijevoz robe povećan je za 56 milijuna, a motornih čamaca duljih od 7,5 do najviše 24 metra za 20,5 milijuna eura. Snažan izvozni rezultat ipak ne znači da oporavak zahvaća cijelu hrvatsku brodogradnju budući da je povećanje izvoza samo tih triju kategorija premašilo ukupni rast.

Vatrogasni brodovi i ploveće dizalice činili su 31,7 posto hrvatskog izvoza plovila, motorni čamci dulji od 7,5 do 24 metra 20,4 posto, a oni dulji od 24 metra još 15,2 posto. Plovila za prijevoz robe, bez brodova hladnjača, tankera i trajekata, zauzimala su 14,4 posto, navodi Buturac. Izvozna slika tako spaja specijalizirane industrijske poslove i rekreacijska plovila. Važna je i koncentracija odredišta. U Tursku je izvezeno 32 posto ukupne vrijednosti hrvatskog izvoza plovila, u Kanadu 12 posto, a u Crnu Goru 11,2 posto. Na ta tri tržišta zajedno otpada 55,2 posto izvoza, zbog čega promjene narudžbi iz samo jedne od tih zemalja mogu osjetno utjecati na godišnji rezultat.

Rast izvoza ublažio je vanjskotrgovinski manjak s 250,6 milijuna eura u 2024. na 170 milijuna u 2025., ali ga nije uklonio. Pozitivni pomaci vidljivi su i u poslovanju deset vodećih poduzeća obuhvaćenih Buturčevom financijskom analizom. Od 2021. do 2025. njihovi ukupni prihodi povećali su se 2,2 puta, prihodi od prodaje u inozemstvu 2,3 puta, dobit 3,4 puta, a zaposlenost 1,6 puta. Riječ je o ohrabrujućim rezultatima vodećih kompanija, koje ipak ne treba poistovjećivati s cijelom djelatnošću.

Najveća pogreška

Hrvatske tvrtke automatiziraju posao, ali tek tada otkrivaju koliko su im procesi loši

Poslovna transformacija

Vindija, Končar i Triglav otkrili što koči primjenu umjetne inteligencije u velikim kompanijama

U 2025. ukupni prihodi tih poduzeća porasli su 28,4 posto, prodaja u inozemstvu 54,9 posto, a dobit 12,6 posto. Sporiji rast dobiti od prihoda pokazuje da širenje poslovanja nije pratilo jednako snažno povećanje zarade. Prema podacima FINA-e koje je obradio Buturac, najveću dobit među promatranim poduzećima ostvarilo je Brodogradilište Viktor Lenac, 3,8 milijuna eura. Slijede Iskra brodogradilište s 3,2 milijuna, Navalis s 2,7 milijuna i Brodotrogir Cruise s 1,9 milijuna eura.

Prema Buturčevoj analizi, likvidnost se poboljšala, a zaduženost se kreće u ekonomski prihvatljivim okvirima. Za nastavak rasta važno je i privlačenje kvalificirane radne snage.

Europska iskustva pokazuju da gubitak masovne proizvodnje ne mora značiti nestanak industrije. Hrvatska je s jedan posto izvoza plovila EU-a na 11. mjestu među članicama, dok se europska konkurentnost oslanja na tehnološki zahtjevne i skuplje proizvode. Izvoz EU-a u 2025. porastao je 21,3 posto, nakon pada u prethodne dvije godine, uz rast izvoza kruzera od 35,2 posto i jahti od pet posto.

Od 2001. do 2025. udio jahti i rekreacijskih plovila u izvozu EU-a porastao je s 22 na 40 posto, dok je udio putničkih i teretnih brodova te trajekata pao sa 60 na 51 posto. Za Hrvatsku je važnija struktura tog oporavka nego sama stopa rasta: tržište postoji, ali traži specijalizaciju, znanje i sposobnost izvedbe složenih projekata.

Manja serija, veća vrijednost

U EU-u djeluje oko 150 velikih i više od 300 manjih brodogradilišta, s više od 300 tisuća zaposlenih i godišnjim prometom većim od 80 milijardi eura. Ipak, šest zemalja ostvaruje 86,5 posto izvoza plovila Unije. Predvodi Italija s 28,3 posto, ispred Nizozemske i Njemačke. Europsko pozicioniranje potvrđuje i svjetska usporedba: Europa je prošle godine izvezla jahti za 15,7 milijardi eura, a Azija za 1,6 milijardi. Kod kruzera odnos je 12,4 milijarde prema 827,9 milijuna eura. Kina, Južna Koreja i Japan istodobno drže gotovo 60 posto globalnog izvoza plovila, uz kineskih 56,4 milijarde eura izvoza.

Hrvatskoj zato nije dovoljno slijediti europski zaokret prema manjim serijama i većoj vrijednosti. Mora ga pretvoriti u vlastitu tehnološku prednost.

“Budućnost hrvatske brodogradnje u eri umjetne inteligencije (AI) više ne leži u masovnoj proizvodnji velikih teretnih brodova, već u specijalizaciji za visokotehnološka, pametna i autonomna plovila, zelenoj tranziciji te digitalnoj transformaciji proizvodnih procesa. Umjetna inteligencija se nameće kao ključni čimbenik opstanka i konkurentnosti domaćih brodogradilišta na globalnom tržištu”, ističe Buturac. Izvozni skok otvara prostor za taj razvoj, ali njegov će uspjeh pokazati sposobnost ugovaranja novih poslova i zadržavanja znanja i radnika, a ne samo vrijednost isporuka u jednoj godini.