Donedavno je vladao konsenzus da će ovo biti stoljeće novih gospodarskih sila, no prema reakciji financijskih tržišta na upozorenje američkih Saveznih rezervi objavljeno u svibnju, kojime su najavile da će polako obustaviti primjenu svoje neuobičajene monetarne politike, mnogi su se analitičari zapitali koliko će brzo rasti mlada tržišta.

Na godišnjem sastanku grupacije Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda koji će se održati ovoga mjeseca izgledi novih gospodarskih sila bit će vruća tema. Do sredine 2013. godine, MMF i Svjetska banka za mlada su tržišta i zemlje u razvoju (EMDEV) predviđali da će ukupni rast BDP-a po glavi stanovnika u sljedećih nekoliko godina biti gotovo tri postotna boda viši nego u naprednim zemljama. Većina je komentatora očekivala da će se značajna razlika u rastu po glavi stanovnika nastaviti i nakon ovoga desetljeća, a nisu se slagali jedino oko razmjera prednosti rasta mladih gospodarskih sila. 

Pesimizam u Južnoj Americi
Procjene Arvinda Subramaniana za Kinu i Urija Dadusha za EMDEV-e općenito predstavljale su gornji sloj tih procjena. Drugi su, poput Dani Rodrika, uvijek bili oprezniji i tvrdili da je za dobar dio brzog rasta u glavnim EMDEV-ima zaslužno razdoblje tehnološkog "sustizanja" u proizvodnji koja doseže gornje granice te da se neće moći lako proširiti na veće uslužne sektore i druge dijelove gospodarstava u razvoju. Kako se pokazalo, najavu čelnika Saveznih rezervi Bena Bernankea da će Rezerve "postupno gasiti" mjere kvantitativnog olakšanja (QE) – a riječ je o njihovoj otvorenoj obvezi mjesečne kupnje dugoročne imovine u vrijednosti od 85 milijardi dolara – prije kraja 2013. godine popratila je "mini kriza".

Tržišta dionica i valute mnogih mladih gospodarskih sila pretrpjela su strahovit udar, a naslovi su ubrzo počeli najavljivati kraj procvata mladih tržišta. Naravno, vrijednost brojne imovine na mladim tržištima odonda se oporavila, a u rujnu su se Savezne rezerve predomislile oko brzine postupnog gašenja kvantitativnog olakšanja. Međutim, ozračje se promijenilo, a "srednje" procjene rasta mladih gospodarskih sila promijenile su se. Južnoamerički su ekonomisti osobito pesimistični. Nakon što je u srpnju smanjio predviđanja rasta za mlade gospodarske sile, MMF se na to ponovno sprema prije godišnjeg sastanka. Znače li ta nedavna zbivanja da "konvergenciji" dolazi kraj? Vraća li se svijet na uzorak rasta prema kojemu se postotni jaz između razine dohotka na "Sjeveru" i na "Jugu" ne smanjuje? Ili je trenutna rasprava o "kraju konvergencije" samo odraz uobičajeno pretjerane reakcije financijskih tržišta na dobre i na loše vijesti? Budućnost je, naravno, neizvjesna.

No ja i dalje vjerujem u to da će se konvergencija održati iako se neće razvijati prema iznimnom tempu kakav pamti razdoblje od 2008. do 2012., kad su zbog globalne financijske krize i poteškoća u eurozoni napredna gospodarstva osobito slabo rasla. Vjerojatnije je da ćemo se vratiti na diferencijal ostvaren prije krize: od 1990. do 2008. ukupni je rast po glavi stanovnika u novim gospodarskim silama bio oko 2,5 postotna boda viši nego u razvijenim zemljama. U razdoblju od 2008. do 2012. godine taj se diferencijal povisio na više od četiri postotna boda. Kako se sad čini, ponovno se vraća na oko 2,5 postotna boda. Kina će i dalje biti zaslužna za veći dio diferencijala. Iako bi se godišnji rast Kine mogao sa stope od 9 do 10 posto zabilježene do 2010. smanjiti na 6 do 7 posto, njezina se gospodarska težina povećava. Štoviše, mlade azijske sile u cjelini i dalje su na putu konvergencije, baš kao i Turska, Kolumbija, Peru i Čile. 

Azija će rasti brže
Naravno, "razborite" zemlje s malenim deficitima ili viškovima na tekućem računu bit će otpornije na privremene šokove. Gospodarstva s različitim sektorima također će stajati bolje u odnosu na izvoznike osnovne robe. Štoviše, zemlje koje ulažu 25 posto i više državnog dohotka rast će brže od onih – uključujući mnoge u Južnoj Americi – s niskom stopom štednje i ulaganja. Azija će rasti brže jer brže prikuplja fizički i ljudski kapital, što ne samo da izravno povećava proizvodnju već i olakšava tehnološki napredak te diverzifikaciju. Konvergencija se nikad nije odnosila na sve EMDEV-e, no već mijenja narav i strukturu svjetskoga gospodarstva, naročito u pogledu tradicionalne podjele na Sjever i Jug, a tako će se i nastaviti. Ozbiljan pad u novim gospodarskim silama doveo bi do novog značajnog pada u naprednim gospodarstvima pa bi diferencijal rasta ostao relativno stabilan, barem na razini godišnjih podataka. Dugoročni rast određuje se prema mogućnosti da se prikupe tehnološki i institucijski kapaciteti te prema kvaliteti državne politike. U proteklih dvadeset godina mnoge su nove sile, uključujući i neke najveće, u tom pogledu ostvarile dobre rezultate. Njihova će nastojanja i dalje biti osnova za ukupnu konvergenciju. Ne bismo trebali dopustiti da mnoge iznimke ili privremene brige na financijskim tržištima prikriju tu pozadinsku stvarnost.  

© Project Syndicate, 2013.

promo

Poslodavci više ne traže samo diplomu: zašto visoka učilišta moraju mijenjati način obrazovanja

promo

Što zapravo kupujete kada kupujete automobil?