Razveden, računalni konzultant, mjesečno zarađujem 2300 eura – tako se sucu pariškog suda Dominiqueu Pautheu u utorak predstavio Jérôme Kerviel, bivši broker banke Société Générale.

No, iza skromnog nastupa stoji čovjek koji se na sudu mora obraniti od optužbe da je do siječnja 2008. treću najveću francusku banku izravno oštetio za pet milijardi eura, a neizravno za vrtoglavih 50 milijardi eura. Nakon Bernarda Madoffa i njegove Ponzi piramide, drugi najveći skandal financijske industrije u povijesti. Ako ga sudac Pauthe proglasi krivim za krivotvorenje i korištenje lažnih dokumenata te unos lažnih podataka u računalni sustav banke, umirovljena frizerka Marie José Kerviel svoga će sina možda pet godina posjećivati u kaznionici. Glavna teza optužbe jest da se Kerviel tri godine doslovno kockao na burzi kladeći se na pad tržišta. Otkriven je kada je banka krajem siječnja 2008. krenula u panično zatvaranje svojih pozicija zbog snažnog pada burzovnih indeksa uslijed nadolazeće krize. Naravno, banka o Kervielovim transakcijama nije ništa znala. Bančin je odvjetnik tezu o “brokeru van kontrole” potkrijepio i Kervielovim psihološkim profilom u kojem stoji kako pati od “nedostatka samokontrole”. No, nije ni Kerviel ostao dužan. U svojoj knjizi objavljenoj prošloga mjeseca, koja ima sve preduvjete da postane bestseler, a možda i da se snimi film, nesretni broker tvrdi da sve što je učinio nije učinio sam. Njegovi nadređeni znali su za sve što radi. To govori i zdrava logika, jedan čovjek, koliko god bio sposoban, ne može sam pronevjeriti milijarde eura. Na suđenju je to i ponovio, razotkrivši svu nemilosrdnost, kriminal i pohlepu unutar financijske industrije. Dolazio je na posao u 7 ujutro, odlazio predvečer, ručao samo sendvič, a nadređeni su ga stalno ohrabrivali da ulazi u sve rizičnije transakcije, tvrdi taj broker.

Odnosno, računalni konzultant jer se nakon izlaska iz pritvora zaposlio u maloj IT tvrtki u pariškom predgrađu. Čak 40 svjedoka koji su spremni svjedočiti u Kervielovu korist trebalo bi dokazati kako je Kerviel bio tek najbolja prostitutka u velikoj bankarskoj orgiji, kako sam kaže. I pri tome kirurški precizno opisuje situaciju koja je godinama postojala u financijskoj industriji. Dok je bilo novca, sve je bilo u redu. Frizirale su se bilance i izvješća za regulatore, trčalo se za profitom, a sva je prljavština bila prekrivena plaštem jeftina kapitala. No, svemu lijepom dođe kraj, pa tako i financijskom Divljem zapadu. Kriminal i pohlepu financijaša platili su porezni obveznici jer je financijski sustav bio ugrožen posljedicama višegodišnjeg kriminala. Da savjest financijaša, ali i države, bude potpuno oprana mora se još samo pronaći Pedra koji će visjeti. Amerikanci su pronašli svoga Pedra u Bernardu Madoffu. I Société Générale je pronašla svojega Pedra, ali Kerviel baš i ne želi pristati na tu ulogu. Kakva god bila presuda, život skromnog IT-ovca Jeromea Kerviela više neće biti isti. Ipak, valja se nadati da će sudac Pauthe shvatiti da pred njim, na optuženičkoj klupi, sjedi potpuno pogrešna osoba.