Narodna banka Srbije (NBS) intervenirala je s 310 milijuna eura kako bi pokrila rashode rastućeg vanjskotrgovačkog deficita koji se dostigao 22 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP). Iako je riječ o relativno malom iznosu na smanjivanje deviznih rezervi se u stručnim krugovima gleda kao na svojevrsno zvono na uzbunu zbog sve nepovoljnijeg deficita u tekućem plaćanju s inozemstvom, koji iznosi 18 posto BDP-a. Srbija je, u tom pogledu, zajedno s Bugarskom, na vodećem mjestu u regiji.

Manje rezerve
Odljevanje devizih rezervi, prema riječima Pavla Petrovića, profesora beogradskog Ekonomskog fakulteta može izazvati teškoće u otplati dugova, što ih Srbija ima prema inozemnim vjerovnicima. Devizne rezerve pale su s 10,9 na 9,7 milijardi eura, a to prema ocjeni Milana Kovačevića, savjetnika za inozemna ulaganja predstavlja zabrinjavajući znak, jer država ne može financirati deficit u tekućoj bilanci, već mora smanjivati devizne rezerve. U stručnim krugovima već dulje vremena traje polemika da li Srbija spada i visoko, ili srednje zadužene zemlje. Oni koji tvrde da Srbija nije prezadužena koriste se kriterijima Svjetske banke prema kojima vanjski dug, što iznosi 62,2 posto BDP-a, koliki je bio koncem lipnja, ne svrstava Srbiju i visok zadužene zemlje. Milan Kovačević smatra kako nije uputno držati se kriterija MMF-a i Svjetske banke, zalažući se da se u obzir uzmu i teškoće u financiranju vanjskog duga. Prema kriteriju koji uzima u obzir odnos duga i izvoza Srbija se najlošije kotira u regiji.Polemika se osobito povećala nakon što vlada kani ući u nova zaduženja kako bi mogla financirati završetak Koridora 10, što predstavlja prioritet zemlje, kako bi se zaustavilo opadanje međunarodnog cestovnog prometa kroz Srbiju. Vlada nastoji završiti izgradnju cestovnog koridora prije nego paralelni pravac bude izgrađen kroz Rumunjsku i Bugarsku.

Vanjskotrgovinski deficit
Međunarodna cestovna komunikacija koja ide preko Srbije je za 380 km. kraća od Koridora IV, što ga grade Rumunjska i Bugarska, ali je prijevoznici zaobilaze zbog visokih cestarina, velikog broja carinskih prijelaza (šest) te loše prateće infrastrukture uz autocestu. Tako se primjerice na carinski pregled na granici Srbije s Hrvatskom čeka osam i više sati. Javno poduzeće Putevi Srbije odlučilo je smanjiti cestarinu za 15 posto, a carinskoj službi je naloženo da pojednostavi carinsku proceduru. Srbija od cestarina godišnje inkasira blizu 200 milijuna eura, što za njezin negativni vanjskotrgovački deficit predstavlja značajnu financijsku ’injekciju’, koje se ne smije odreći. Stvaranje prave slike o zaduženosti Srbije je prilično komplicirano, a do toga je došlo nakon učestalih tečajnih oscilacija i jačanja domaće valute prema euru. Rast BDP predstavlja privid, što ga stvara precjenjeni dinar. Kada raste vrijednost domaće valute onda se dobijaju podaci prema kojima BDP bilježi visoki rast, pa udio vanjskog duga u bruto domaćem proizvodu izgleda manji od stvarnoga. Prema ocjeni Pavla Petrovića, vanjski dug je veći od spomenutih 62,2 posto, za onoliko koliko je dinar precjenjen u odnosu na euro.

Zbog NBS-a precijenjen tečaj dinara

Precenjenosti dinara pridonjela je središnja srpska banka, koje je restriktivnom monetarnom politikom nastojala smanjiti zaduživanje poduzeća kod poslovnih banaka. Banke su, zajedno s poduzećima, našle načina kako da zaobiđu odluku NBS prema kojojoj se na devize plaća obvezna rezerva od 45 posto. Poduzeća se, posredstvom domaćih banaka, nepsredo zadužuju u inozemstvu, što je dovelo do velikog priliva deviza, pa je njihova ponuda na Međubankarskom deviznom tržištu, na kojemu se, na temelju ponude i tražnje, određuje tečaj valuta. NBS je intervenirala povećanim otkupom deviza sa ciljem da zaustavi prekomjerni rast dinara u odosu na euro, koji je od početka godine povećao vrijednost prema euru za blizu 10 posto, što nije realno, jer nema ekonomskih pokazatelja kojim bi se opravdao takav odnos dinara prema euru.