Gotovo svakodnevno u sredstvima javnog priopćavanja smo izloženi napisima o opasnosti od globalizacije, posebice sa stanovišta dohodovne nejednakosti. U tim se raspravama često nedovoljno dobro poznaje razmatrana tema i/ili se krivo tumače uzroci i posljedice. Ovdje ćemo opisati definiciju dohodovne nejednakosti, načine njezinog mjerenja te pokušavamo razjasniti povezanost globalizacije i nejednakosti. Teoretičar Glenn Firebaugh definira nejednakost kao nepostojanje jednakosti. Jednakost postoji ako je dohodak podjednako podijeljen između jedinica promatranja i to tako da svaka jedinica posjeduje istu razinu dohotka. Firebaugh utvrđuje dvije ključne točke u pogledu nejednakosti: prvo, da ona nije isto što i nepravednost, i drugo, da je temeljena na odnosim a ne na jazu.

Povećanje jaza
Dohodovna nejednakost je razlika u dohotku pojedinaca ili skupina pojedinaca. Ona se ne smije izjednačiti s dohodovnom nepravednosti jer koncept nepravednosti podrazumijeva društvene norme i vrijednosti te vodi do pitanje jesu li te razlike pravedne ili ne? Drugo, dohodovna nejednakost se temelji na odnosima, pa Firebaugh navodi da će se jazovi javljati i čak povećavati kako se mijenja dohodak, pa ako se to događa zbog gospodarskog rasta ti jazovi ne trebaju ukazivati na povećanje nejednakosti. Paradigma o ljudskom razvoju definira nejednakost kao nejednakost mogućnosti i izbora tako da osoba ne može voditi puni i zdrav život. Dohodovna je nejednakost samo jedna dimenzija tog širokog koncepta nejednakost, dok druge dimenzije uključuju zdravlje, obrazovanje, pristup uslugama i političko sudjelovanje. Mnogi autori pružaju brojne druge mjere nejednakosti raspodjele potrošnje, imovine ili dohotka, kao odgovarajuće pokazatelje životnog standarda i slijedom toga blagostanja pojedinaca. Dohodovna ili potrošna nejednakost obično se prikazuju s Lorenzovom krivuljom i izražavaju u Ginijevom koeficijentu. Važno je napomenuti da u literaturi postoje brojne druge mjere nejednakost, ali niti jedna od njih se ne koristi tako često u istraživanju raspodjele dohotka i imovine. Danas je općeprihvaćeno da koristi od gospodarskog rasta u presudnoj mjeri ovise o raspodjeli dohotka ostvarenog ekonomskim napretkom. Funkcionalna raspodjela dohotka odnosi se raspodjelu proizvodnim čimbenicima, tradicionalno utvrđenim kao rad i kapital. Mjere raspodjele utvrđuju udio dohotka koji ostvare pojedinci ili obitelji unutar pojedine dohodovne skupine, čime se dobiva postotak ukupnog dohotka koji je na raspolaganju različitim dohodovnim skupinama stanovništva. Narasla dohodovna nejednakost se uobičajeno smatra svjetskom pojavom koja je po mišljenju mnogih povezana s gospodarskim rastom, globalizacijom i mogućnostima nacionalnih država. Literatura o globalizaciji kao odrednici gospodarskog rasta i nejednakosti može se podijeliti u dvije veće skupine. Prva je potaknuta pesimističkim pretpostavkama prema kojima proces rasta i razvoja na neki način zahtjeva porast nejednakosti, barem u početnoj fazi. To je vodilo do mnogih nastojanja da se utvrdi povezanost između razine razvijenosti i nejednakosti, ili da se odredi da li brži rast uvjetuje ili zahtjeva veću ili manju nejednakost. Druga skupina je pokušavala identificirati uzročne čimbenike koji nezavisno utječu na evoluciju gospodarskog rasta i nejednakosti.

Utjecaji i razlozi
Literatura koja istodobno istražuje rast i nejednakost često zanemaruje ili podcjenjuje ulogu drugih uzročnih čimbenika, dok autori koji proučavaju druge uzročne čimbenike uključujući mjere države obično nevezano promatraju rast i nejednakost. Niti jedan pristup nije posebno uvjerljiv s teorijskog stajališta: evolucija rast i nejednakost sigurno mora biti posljedica sličnih procesa. Dodatno, niti jedan pristup nije baš previše koristan donositeljima političkih odluka koji bi trebali posvetiti podjednaku pozornost utjecaju mjera na rast i raspodjelu. Postoje barem tri različita koncepta nejednakosti koja su povezana s globalizacijom. Prvi je nejednakost unutar nacija. To je nejednakost koju ljudi obično imaju na umu kada tvrde da je globalizacija odgovorna za širenje dohodovnih razlika, na primjer, u Velikoj Britaniji ili SAD-u. Druga je nejednakost između nacija koja se odnosi na razlike između prosječnog dohotka po stanovniku između pojedinih zemalja. Treći koncept je nejednakost u svijetu koja obuhvaća zbroj prije navedenih koncepata. Nejednakost u svijetu odnosi se na dohodovnu nejednakost između svih osoba u svijetu bez obzira gdje žive. Učinak globalizacije na nejednakost u svijetu je najteže spoznati ali i vjerojatno je najzanimljiviji. Danas postoji opća suglasnost da rast i jednakost ne moraju biti suprotstavljeni ciljevi. Većina analitičara se također slaže da ne postoji automatska veza gospodarskog rasta i ujednačenog ljudskog razvoja. Ipak, kada je ta povezanost praćena i pojačana odgovarajućim mjerama i odlučnošću, rast i jednakost mogu biti međusobno osnažujuće odrednice pa će gospodarski rast smanjivati siromaštvo i poboljšavati ljudski razvoj.

učinci globalizacije

Teško pitanje
Teško je dati jednoznačan odgovor na pitanje o odnosu globalizacije i dohodovne nejednakosti. Povećanje dohodovne nejednakosti unutar zemlje može biti nadoknađeno bržim porastom dohotka u siromašnim državama, tako da se smanjuje nejednakost na svjetskoj razini. Povećanje dohodovne nejednakosti još uvijek ne znači da je uzrokovano pojačanom globalizacijom.