Prošlotjednu skupštinu Europskog fonda za jugoistočnu Europu (EFSE), fokusiranom na potporu mikro i malom poduzetništvu, prekinule su demonstracije u Sarajevu. Nezadovoljni ekonomskim stanjem i državom u kojoj institucije ne funkcioniraju, prosvjednici su opkolili zgradu Parlamenta u kojoj se igrom slučaja održavala skupština EFSE-a.

Budući da je fond operacije u regiji započeo upravo u BiH prije osam godina, ironijom sudbine zatočeni bankari iz prve ruke imali su prilike vidjeti koliki je još razvojni put pred susjednom državom, ali i regijom. Hrvatska je tek od prošle godine šesnaesta, ujedno posljednja, u nizu država u kojima je EFSE postao aktivan zbog ranije nezainteresiranosti domaćih banaka. Zatvaranjem kreditnih 'slavina' od matičnih banaka situacija se značajno mijenja i kod kuće. Kako gleda na domaće tržište, koji su mu gorući problemi te na koliko novca mogu računati domaće banke, u opkoljenoj zgradi Parlamentarnoj skupštini BiH razgovarali smo s predsjednicom Odbora direktora EFSE-a Monikom Beck.

Zašto EFSE nije dosad bio prisutan u Hrvatskoj? U jednom intervjuu rekli ste da su hrvatske banke bile pasivne i nezainteresirane?
Nije da nisu bile zainteresirane, no tek smo nedavno započeli suradnju. Fond je najprije startao u regiji, a smatrali smo da Hrvatska možda neće trebati financiranje ili da će se ranije moći osloniti na sredstva iz Europske unije tako da smo tek kasnije ugovorili financiranje. 

Da li je suradnja sa Zagrebačkom bankom s kojom se ugovorili 20 milijuna eura kreditne linije vrhunac ili tek početak suradnje?
Prije pola godine odobrili smo tu kreditnu liniju i dosad smo zadovoljni suradnjom. Paralelno tražimo i druge institucije, u aktivnim smo pregovorima s još jednom i vrlo brzo čekamo odluku investicijskog odbora.

O kojoj je banci riječ Je li u pet najvećih?
Ne mogu još reći o kome je riječ, ali je riječ o poznatom igraču na tržištu. Osim njih, o mogućem interesu još kontaktiramo s dvije institucije. Zapravo, iznenadili smo se koliko je snažan interes za naša sredstva posebno ako se uzmu u obzir dostupna sredstva financiranja zbog ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Ono što smo primijetili, a posebno kod banaka u stranom vlasništvu, jest da je pristup tom financiranju prekinut gotovo preko noći. Posebno kod talijanskih, ali i ostalih stranih banaka koje su se odlučile koncentrirati na domaće tržište. Zato danas ima puno više interesa za poslovanje s fondovima poput našeg jer bankama treba pristup dugoročnim izvorima. 

O kojem kojem dospijeću govorimo?
Uobičajeno se radi o deset, iznimno do 15 godina. U slučaju Zagrebačke radi se o zajmu na pet godina. U trenutnim pregovorima koje sam spomenula, rokovi dospijeća su dulji.

Možete li procijeniti koliko ćete novca plasirati u Hrvatsku u narednih nekoliko godina?
Iskreno govoreći, apsorpcijski kapacitet većih hrvatskih banaka je prilično velik, vidite to po suradnji sa Zagrebačkom bankom. Ciljani portfelj bio bi oko 50 milijuna eura u narednih 12 do 18 mjeseci. Napominjem da to nije iznos po godinama već ukupna odobrena sredstva.

Kolika banke koštaju EFSE-ova sredstava?
Teško je precizno odgovoriti na to pitanje jer radimo u 16 zemalja i naša premija ovisi o riziku zemlje i riziku financijske institucije. Također, gledamo i privatne ulagače jer ih ne želimo istisnuti s tržišta. Cijena je u rasponu od euribor plus 250 baznih bodova do 500 baznih bodova, ovisno o riziku zemlje. Za Hrvatsku je rizik nešto niži, no općenito mislim da je rizik u regiji podcijenjen, a premije preniske. Formiranje cijene je osjetljivo pitanje, nismo u mogućnosti davati 'darove' financijskim institucijama jer naša sredstva nisu subvencionirana.

Industrija ljepote

Ljepota koja pokreće gospodarstvo: industrija vrijedna stotine milijardi eura i tri milijuna radnih mjesta

Financijska pismenost

Financijska pismenost: Znanje koje stvara sigurnu budućnost

Koliko je po vama problematična situacija s lošim kreditima u regiji? 
Situacija se razlikuje od zemlje do zemlje, ali je općenito okruženje problematično. Posebno pratimo situaciju kod velikih korporativnih klijenata čiji se problemi prelijevaju na male i srednje. Dodate li tome da je potražnja u slaba što se ne može kompenzirati izvozom zbog situacije na tržištima zapadne Europe, to je onda zbilja teška situacija. Vrlo je bitno da banke aktivno rade na  restrukturiranju portfelja da osiguravaju naplatu, ali istodobno ne slome klijenta. Kad su u pitanju veliki korporativni klijenti, mogu otvoreno reći da treba napraviti značajnije rješenje. Mnoge zemlje stvaraju "loše banke" i transferiraju portfelj loših kredita u njih.

Mislite li da je takvo rješenje potrebno Hrvatskoj?
Ne bih htjela konkretno komentirati taj aspekt hrvatskoga tržišta, ali vidjeli smo na drugim zemljama s visokim udjelom loših kredita da je to očito jedino rješenje, ili barem pokušaj, da se smanji njihov udio i problem se riješi odvojeno. 

Analizirali ste prilike u Hrvatskoj prije suradnje sa Zabom. Koji su po vama gorući problemi financijskog sektora?
Prije svega to je prestanak potpore banaka majki što zapravo znači da je Hrvatska ovisna sama o sebi po pitanju financiranja. Ta kombinacija loših kredita zajedno s visokim udjelom loših kredita i teškom makroekonomskom situacijom, nije zdrava. Vidimo da male i srednje tvrtke zbog toga trpe pa se prije ili kasnije mora pronaći rješenje za korporativni dug. Na koji način, to je već političko pitanje. 

Zlouporaba jeftinog novca

Guverner središnje banke BiH Kemal Kozarić požalio se da mikrofinancijske institucije zloupotrebljavaju vaš jeftin novac namijenjen razvoju plasirajući ga po kamatama i do 25 posto. Imate li takvih iskustava i u drugim zemljama? 
Važno je istaknuti da ne gledamo samo da li institucija servisira naše klijente i da je financijski dovoljno stabilna da bude kredibilni zajmoprimac. Tu je i treća dimenzija, odgovorno financiranje koje se analizira pri svakoj investiciji. Hoće li, primjerice, kreditiranje klijenta loše utjecati na okoliš, kako on tretira primjedbe potrošača i zaposlenika, jesu li ugovori jasno napisani, razumljivi, jesu li potrošači informirani, jesu li upozoreni na tečajni rizik ako su krediti valutno indeksirani. Kao dio toga analiziramo profitabilnost; dvaput smo imali situaciju previsokih kamata i enormnih profita što nije bilo u skladu s našim ciljevima pa nismo realizirali investiciju. 

Znači li to da ste ukinuli financiranje?
Ne. Nismo ni ušli u kreditni odnos s tom institucijom jer smo nakon analize zaključili da ne želimo da nas se povezuje s takvom praksom.