Prema studiji što ju je izradio Centar za liberalno demokratske studije u suradnji s VIP mobile, najvećim pojedinačnim greenfield ulagačem, u Srbiju je do polovice 2007. godine ušlo neposrednih inozemnih investicija u iznosu od 6,2 milijarde eura. Tome treba dodati još tri milijarde eura koliko ih je uloženo do konca lipnja 2008. godine. Najveći pojedinačni ulagač je norveška kompanija Telenor, koja je 2006. godine kupila Mobtel, srpskog operatera mobilne telefonije, za 1,5 milijardi eura, s tim da je od tog iznosa u Srbiji ostalo 1,150 milijardi, dok je preostali dio isplaćen austrijskom konzorciju koji je imao udjel u Mobtelu.

Vodeći VIP mobile
VIP mobile je najveći greenfield investitor s uloženih 570 milijuna eura, također u mobilnu telefoniju. VIP mobile osnovala je austrijska kompanija Mobilkom, koja je licenciju za obavljanje poslova operatera mobilne telefonije platila 320 milijuna eura, a preostali dio uložen je u gradnju vlastite mreže baznih stanica. VIP mobile kani osvojiti 20 posto srpskog tržišta mobilne telefonije, a od konkurencije što postoji među tri operatera najveću korist imaju korisnici usluga jer su cijene dok je domaći Telekom imao monopol bile najviše u regiji, a sada su najniže. VIP mobile je dosad otvorio 450 radnih mjesta, a još 1500 u drugim poduzećima koji za nj obavljaju poslove. Među deset inozemnih kompanija koje su uložile najveći kapital još su američki Philip Morris koji je 2003. godine kupio Duhansku industriju Niš za 518 milijuna eura, a slijede njemačka Stada sa 475 milijuna eura koliko je plaćena vršačka farmaceutska kuća Hemofarm, banka Itesa (462 milijuna eura) za kupnju Delta banke Miroslava Miškovića, belgijski Interbrew (430) za Apatinsku pivovaru, grčka NBG banka (425) za kupnju Nacionalne štedionice, slovenski Mercator (240) za ulaganje u greenfield investicije, odnosno gradnju vlastitoga trgovačkog lanca, ruski Lukoil (210) za kupnju Beopetrola te švicarski Holcim (210 milijuna eura) za kupnju cementare u Novom Popovcu.

Austrija prva
Od zemalja iz kojih je došao najveći kapital na prvome mjestu je Austrija sa 1,660 milijardi dolara, što predstavlja 19 posto ukupnih neposrednih investicija te države. Slijedi Norveška sa 1,550 milijuna dolara. Iznos bi bio veći da norveški Telenor nije vlastitu akviziciju platio sredstvima što ih ima izvan Norveške. Grčka je na trećem mjestu sa 1,450 milijardi dolara, a među prvih deset nalaze se još Njemačka sa 1,3 milijarde, Nizozemska (476,8 milijuna dolara), Slovenija (440 milijuna), Francuska (413), Luksemburg (375), Mađarska (311,8) te Velika Britanija sa 273 milijuna dolara. Ukupna neposredna ulaganja kompanija zajedno s ostalim zemljama iznose 8,894 milijarde dolara. Najveća ulaganja zabilježena su 2006. godine kada je iz inozemstva ušlo 5,6 milijardi dolara, odnosno više od polovice u odnosu na sve ostale godine. To se poklapa s vremenom kada je u cijeloj regiji pristiglo najviše neposrednih inozemnih ulaganja. U posljednje dvije godine ulaganja su splasnula, a to se objašnjava nastalim nestabilnim političkim prilikama. Tako je u prvih pet mjeseci 2008. godine u Srbiji uloženo svega 700 milijuna eura, ali je iznos naglo povećan nakon izbora nove vlade tako da su koncem kolovoza ulaganja udvostručena, pa u vladi očekuju da će do konca godine ukupna ulaganja biti oko 2,5 milijardi eura. Takve prognoze temelje se na skorom potpisivanju ugovora s Fiatom, koji će u gradnju tvornice automobila uložiti 700 milijuna eura, te na drugim akvizcijama što se odnose na dolazak inozemnih trgovačkih lanaca, kao i na prodaju domaćih poduzeća poput Laste, Jugoslovenskog rečnog brodarstva, RTB-a Bor, geneksove imovine na Kopaoniku i drugih. Radi privlačenja inokompanija da u većoj mjeri ulažu u Srbiju vlada je odlučila pojednostaviti zakone tako što će van snage staviti polovicu propisa iz ekonomije.

Stranci povećali produktivnost tvrtki

U pogledu neposrednih ulaganja u posljednje tri godine Srbija se s udjelom od 2,9 posto nalazi na drugome mjestu, odmah iza vodeće Rumunjske koja sudjeluje sa osam posto. U Srbiji su već vidljive koristi od dolaska inozemnog kapitala. Poduzeća što su kupile inozemne kompanije ili ih same osnovale najveći su izvoznici. Produktivnost u njima je povećana, a to je utjecalo i na njihove domaće poslovne partnere da podignu razinu poslovnosti. Jedina negativna strana manifestirana je u povećanju nezaposlenosti.