Neočekivano visoka cijena po kojoj je prodan jedan od dva državna operatera mobilne telefonije, gotovo dvostruko većoj od početnih 800 milijuna eura, zapljusnula je srbijanski proračun poput valova cunamija. Vladajući krugovi susreli su se s novom slatkom brigom kako i gdje da utroše 1,150 milijardi eura dobivenih od prodaje Mobi 063, a ministar financija Mlađan Dinkić, alfa i omega u rukovođenju domaće ekonomije, ponosno izjavljuje kako ne zna kamo će s tolikim novcima, uz pratnju ministarskog kora, kojega se članovi utrkuju u izjavama kako će ove godine priljev inozemnih ulaganja prijeći tri milijarde eura, što se očekivalo tek u 2007. godini kada krene prodaja poduzeća iz javnog sektora, poput NIS-a, elektroprivrede i drugih. Njihova vrijednost procijenjena je na gotovo 12 milijardi eura.

Telenor kao prethodnica
Prodaja Mobija 063 nije Srbiji donijela samo rekordnu prodaju jedne kompanije, već se na dolazak norveške telekomunikacijske kompanije Telenor gleda kao na prethodnika dolaska velikih svjetskih kompanija, koje su dosad zaobilazile Srbiju ponajviše zbog političke nestabilnosti, rastuće korupcije, te nepouzdanoga pravosudnoga sustava, ali i narušenog imidža za popravljanje kojega su potrebna desetljeća. Prodaja Mobi 063, kao i zanimanje drugih telekomunikacijskih kopanija za dolazak u Srbiju požuruju srbijanske vlasti da ubrzaju pripreme za prodaju licence za trećega operatera mobilne telefonije, kojoj će početna cijena iznositi 320 milijuna eura. Austrijski Mobilkom već je pripremio dokumentaciju s kojom se kani argumentirano predstaviti financijskim vlastima kao kupac na kojega mogu ozbiljno računati. Tek prodajom Mobija 063 za 1,513 milijardi eura vidi se koliko je Srbija izgubila što je više od desetljeća dozvolila priveligiranoj obitelji Karić da uživa plodove najunosnije djelatnosti. Od prihoda što ih je ostvarivao ugašeni Mobtel osam Karićevih kompanija živjelo je godinama kao u “bubreg u loju”. Kada je Bogoljub Karić, prvi među četvero braće uplovio u političke vode, rijetko hvaljen, a često osporavani ministar financija Mlađan Dinkić našao je formulu kako da uništi imperiju Karićevih. Jednostavno, sasjekao je financijske žile iz koje su crpjeli snagu za osvajanje političke vlasti. Prodajom Mobija 063 sigurno će premašiti tri milijarde eura ovogodišnjih inozemnih ulaganja, a domaći apetiti su porasli toliko da se u 2007. godini očekuje priljev koji će premašiti četiri milijarde eura. Iako je brojka, za srbijanske prilike nevjerojatno visoka, ona je postala posve realna. Na to upućuje započeta prodaje NIS-a, kojeg prvi dio treba biti prodan u siječnju 2007. godine. Budućem strateškom partneru, koji tu ulogu treba da osvoji u oštroj konkurenciji više zainteresiranih inozemnih kompanija, bit će dato upravljačko pravo iako će kupiti samo 25 posto vlasništva. Uvjet je da uloži najmanje 800 milijuna eura u tehnološku modernizaciju dviju rafinerija. Vlasti u tolikom ulaganju vide jamstvo kako kompanija koja bude dala tolike novce neće imati ekonomskog opravdanja da kupljene rafinerije ugasi, od čega domaće vlasti najviše strepe, pribojavajući se da zainteresirani kupci dolaze više zbog osvajanja naftenog tržišta, a manje su zainteresirani da ulažu u proizvodnju i preradu naftnih derivata.Druga prilika za ostvarivanje rekordnog priljeva inozemnog kapitala u 2007. godini privlačenje je kompanija za ulaganja u domaću elektroprivredu. Dinkić je već najavio kako su u tijeku razgovori s jednom od velikih svjetskih kompanija o ulaganju dvije milijarde eura u elektroprivredni sektor. Njezino ime još se drži u tajnosti, ali je već procurila informacija kako je riječ o američko-grčkom zajedničkom nastupu.

Bolja klima za ulagače
Takav dojam stvaran je na temelju nepovoljne slike Srbije za inozemna ulaganja u koju je jedno vrijeme dolazi pretežno rizičan kapital spreman za brzu zaradu, što se pokazalo kod prodaje bankarskog sektora. U posljednje vrijeme slika se mjenja u pozitivnom pravcu. To potvrđuje i izjava Keith Simmonsa, novog direktora Misije Američke agencije za razvoj kako je investicijska klima za inozemna ulaganja postala povoljna, potvrđujući to podatkom da su samo američke tvrtke dosad uložile u srbijanska poduzeća više od dvije milijarde dolara.

Dobit se najčešće iznosi iz zemlje
Budući da inozemne kompanije dolaze zbog zarade, te da dobit najčešće iznose iz Srbije pred domaćim gospodarstvom i ekonomskim vlastima stoji velika obveza da povećanjem proizvodnje nadoknade taj dio. Prodaja domaćih gospodarskih potencijala predstavlja isto što i, pojednostavljeno rečeno, prodaja stana poslije koje stanar mora zaraditi novce za troškove snošenja podstanarskog statusa. Primjerice, zaradu što će Telenor kupnjom Mobi 063 ostvariti umjesto domaće kompanije treba nadoknaditi neka druga srbijanska kompanija.