Sugerirajući strogo pridržavanje plana provedbe Programa gospodarskog oporavka (PGO-a), u Vladi su najavili kako će se s približavanjem rokova za pojedine korake paliti crvena lampica.

Ona bi se uskoro trebala upaliti za osnivanje radne skupine zadužene za posao kojim je trenutno jako zaokupljena cijela Europa – čvršćim reguliranjem fiskalne discipline. Rok za imenovanje tima istječe za tjedan dana, dok se sam zakon o fiskalnoj odgovornosti treba donijeti do kraja studenog. Taj je posao u nadležnosti Ministarstva financija pa se očekuje da će u timu biti državni tajnici Zdravko Marić i Ivana Maletić te državna rizničarka Vesna Orlandini, a tko će im se od vanjskih stručnjaka pridružiti ostaje vidjeti. Zasad se ne zna ni hoće li se već proračun za (izbornu) 2011. godinu raditi uz nova fiskalna ograničenja. Marić kaže da to je namjera, ali i da nije baš obvezujuće jer je u PGO-u to među srednjoročnim mjerama.

Podrška MMF-a
Sanja Madžarević Šujster, viša savjetnica u zagrebačkom uredu Svjetske banke kaže kako će “načela za izradu tog zakona vjerojatno biti odraz Vladine namjere da ubuduće ograniči rast duga i deficita kroz snažniju kontrolu razine javne potrošnje”. Provede li se već i dio mjera iz Programa, tempo fiskalne prilagodbe mogao bi, kaže, biti i znatno snažniji zacrtanog (do 2020. za tri postotna boda manji udjel javne potrošnje u BDP-u). To bi značilo i brže smanjenje poreznog opterećenja, brži rast konkurentnosti hrvatskih proizvoda na inozemnim tržištima te manji dug. Madžarević Šujster stoga dodaje kako bi se pri izradi zakona “moglo razmisliti i o uvođenju tzv. proračunskog fonda u koji bi se ulagao višak prihoda u odnosu na planirane (pogotovo u godinama visokog rasta), iz kojeg bi se prijevremeno isplaćivao javni dug”. Plan čvrstih fiskalnih pravila podržavaju i u MMF-u te potiču Vladu “da si za cilj postavi ciklički prilagođeni proračun sa saldom nula”. Takva zakonska ograničenja i inzistiranje na jasnim procedurama u osnovi znače i vezanje ruku u stranačko-koalicijskim trgovinama za što nije jednostavno osigurati dovoljnu političku podršku. No budući da su striktnija pravila u posljednje vrijeme top-tema i u EU te da zadiru i u premije rizika, možda je pogodan trenutak da se ustraje na primjeni zakona već u idućem proračunu. Rastuća državna potrošnja, dugovi i deficiti doveli su do aktualne krize eurozone, a napori čelnika eurozone u obrani eura te uspostavi velikog paketa pričuvnog fonda pomoći za zemlje u problemima podrazumijevaju upravo veću disciplinu.

U EU svi nadziru sve
I šef Europske središnje banke Jean-Claude Trichet naglašava ovih dana potrebu jačanja ‘uzajamnog nadzora’ članica Unije jer se Sporazum o stabilnosti i rastu pokazao nedovoljno obvezujućim, a pojedine članice eurozone maastrichtskih se kriterija nisu držale ni znatno prije vala fiskalnih stimulansa zbog globalne financijske krize. I hrvatskom timu koji će razrađivati fiskalna ograničenja ta iskustva eurozone mogu poslužiti kao poruka da je možda od samih limita i važnije utvrditi efikasan monitoring i sankcije za iskakanja potrošnje iz zadanih okvira.

Svjetska praksa

Među sankcijama i ostavke ministara
Svjetska praksa reguliranja fiskalne odgovornosti je prilično šarena. Kod nekih obuhvaća središnju, a kod drugih i lokalnu državu. Fiskalna ograničenja, kako ističe Madžarević Šujster, mogu biti na uravnoteženim ukupnim prihodima i rashodima (nulti deficit), ali mogu biti i na tekućem deficitu, strukturnom deficitu ili primarnom (bez kamata) deficitu. Ima zemalja koje su ograničile rashode i to ukupne ili primarne, a ima i primjera ograničenja mase plaća. Neke zemlje taj su okvir regulirale su kroz Ustav, druge kroz posebne zakone, a neke i u sklopu zakona o proračunu. Za monitoring primjene zakona kod nekih je zaduženo posebno tijelo pri parlamentu, a u drugima nezavisna organizacija. Raspon sankcija seže od obveze (automatizma) rebalansa do novčanih, dok u Izraelu ministri moraju ponuditi ostavku.