Bit će ovo jako teška godina. Zvuči jako aktualno, ali tako su i za 2008. govorili fond menadžeri obveznih mirovinskih fondova, još u prvim mjesecima prošle godine. Loše prognoze razlikovale su se tek u nijansama. Već se tada, naime, posezalo i za superlativima – tvrdnjama kako će to zasigurno biti “najteža godina dosad”, a u cijeloj priči utješnim se isticalo to što su sve godine do 2008. bile veoma dobre pa će te ‘zalihe’ dobro doći da se ona izdrži.

Bez zaklona
Financijska kriza iz SAD-a u to se doba već uvelike bila počela globalno prelijevati izazivajući na tržištima kapitala velike turbulencije. Usporedo s poniranjem dioničkih indeksa, pri čemu je na tržištima poput hrvatskoga taj pad bio i izraženiji, divljanje cijena nafte i drugih sirovina potaknulo je rast inflacije, a prateći rast kamata nepovoljno se odrazio na cijene obveznica. Ukratko, nakon što su prvih godina od početka aktivnog upravljanja sredstvima svojih članova (od 2002.) domaći mirovinski fondovi imali skučen izbor domaćih dionica za ulaganje, ali i vjetar u leđa s tržišta obveznica, nekoliko godina potom solidne su prinose u većoj mjeri ostvarivali zahvaljujući visoku rastu na dioničkim tržištima, da bi u lanjskim previranjima na tržištima kapitala ostali praktički bez oba oslonca za pozitivan rezultat. Već prvi mjeseci trasirali su su negativan predznak, a minusi su u konačnici obilježili i cijelu godinu, premda su zbog općenito rigidnih ograničenja ulaganja domaći fondovi drugog stupa oni u nas bili manji nego kod ‘mirovinaca’ brojnih drugih zemalja. Mirex indeks kao uprosječena mjera rezultata OMF-ova prošle je godine izgubio na vrijednosti 12,5 posto, s tim da je raspon godišnjeg pada prinosa među fondovima bio od 9 do 17,8 posto. Taj raspon u prvom redu odražava razlike u izloženosti pojedinih fondova dionicama čiji su padovi bili toliki da su i s nevelikim postocima u portfeljima značajno utjecali na konačne rezultate. Time su trenutno uvelike poništeni veći prinosi koje su dijelu fondova dionice bile donijele u prethodnim godinama, ali i to se opet može u dogledno vrijeme promijeniti. U konačnici je neto imovina svih četiriju fondova drugog stupa kraj 2008. dočekala na 22,59 milijardi kuna. Godinu prije neto imovina im je iznosila 21 milijardu kuna, ali se tijekom godine u fondove slilo i 4,5 milijardi kuna neto doprinosa njihova članstva koje je i lani naraslo za oko 80 tisuća, na više od 1,47 milijuna osiguranika.

Nekorektne usporedbe
Osiguranici koji su članovima mirovinskih fondova postali na početku njihova rada i nakon lanjskog minusa na svojim osobnim računima imaju više od uplaćenih (5-postotnih) doprinosa. A premda je pred velikom većinom članova još dugo razdoblje mirovinske štednje pa su i godišnji presjeci prinosa tek prolazna vremena na prvom dijelu utrke, lanjski su rezultati poslužili za generalno propitivanje drugog stupa i najavu njegova ‘otvaranja’ za odabir ostanka u II. stupu ili povratka u državni, tzv. međugeneracijsku solidarnost. Pritom su se najčešće izbacivale dvije brojke: dosad je u OMF-ove proslijeđeno ukupno 22,2 milijarde doprinosa, a neto imovina im je porasla za samo oko 400 milijuna. Za propitivanje troškova sustava prošla godina definitivno se ne može smatrati referentnom (npr. 2007. su ukupni doprinosi dosegnuli 17,7, a neto imovina fondova 21 milijardu, a 2006. taj je odnos bio 13,7 prema 15,9 milijardi kuna), iako to ne znači da naknade Regosa i mirovinskih društava nisu podložne preispitivanjima, dapače. Jednako tako, katarzične godine na financijskim tržištima, ali i prvi (premda još rijetki) odlasci u mirovinu članova drugog stupa, samo su razlog više da se razmotre poboljšanja i ugrade mehanizmi kojima bi se amortizirali utjecaji nepovoljnih tržišnih kretanja za članove fondova u trenutku njihova umirovljenja. No, tu je riječ o poboljšanjima, a ne o demontaži drugog stupa kao ideji u kojoj se iz političke perspektive u uvjetima recesije vide mogući kratkoročni fiskalni benefiti. Problem je što takve zamisli ne rješavaju suštinski problem mirovinskog sustava već se on samo prebacuje budućim generacijama. Pitanje reformiranja mirovinske reforme na početku 2009. u drugi je plan potisnulo konkretne izazove koje pred fondove stavljaju još uvijek hirovita i ranjiva financijska tržišta, kao i recesija domaćeg i gospodarstava širom svijeta. Sa ili bez nove reforme ‘mirovincima’ će dobar dio ulagačke politike u 2009. uvjetovati potrebe države za financiranjem (obaju) deficita i refinanciranjem dugova, no to je opet dio priče o još jednoj teškoj godini.