Domaći brokeri sve više nude usluge trgovanja na stranim tržištima, što je jedna od reakcija na lošu likvidnost domaćeg tržišta. No, neki su počeli snižavati naknade u nadi privlačenja novih klijenata.

Centar banka spustila je naknadu na 0,25 posto uz minimalnu proviziju od 25 kuna. Hoće li Abacus brokeri odgovoriti na to?
U biti, nemamo mi tu na što odgovoriti. To je stvar njihove poslovne odluke i poslovne politike. Ono što je važno napomenuti jest to da je jednostavno izračunati koliki je prag provizije koja može pokriti fiksne troškove. Najveći dio troškova investicijskih društava čine tri osnovna troška: troškovi radne snage, troškovi vezani uz transakcije (SKDD) i troškovi Burze. Provizija od 0,25 posto ne može pokriti niti osnovne fiksne troškove investicijskog društva.

Kako onda vi preživljavate? Visoki troškovi, mali volumeni, nikakva likvidnost.
Prije godinu i pol napravili smo reorganizaciju poslovanja u vrijeme kada smo iz unajmljenog prostora u centru Zagreba kupili nekretninu u Petrovoj ulici. Kada smo vidjeli što se događa na tržištu kapitala i da će negativni trendovi trajati neko vrijeme, odlučili smo klijentima ponuditi trgovanje na velikom broju svjetskih tržišta. Bilo je očito da kriza kod nas kasni godinu dana u odnosu na SAD i Europu i da će ta tržišta iz krize prije izaći. Investitori uvijek traže priliku za ulaganje. Pošto im domaće tržište više nije imalo što ponuditi, odlučili su ulagati na stranim tržištima, a mi smo u tom trenutku odlučili ponuditi upravo tu uslugu.

Tada ste uveli i drugu smjenu. Koliko je usluga trgovanja na stranim burzama bila uspješna?
Zapravo, taj se potez pokazao jako uspješnim jer promatrajući kako ulagači dišu shvatili smo da će oni trgovati na stranim tržištima s nama ili bez nas. Drugu smjenu su smo uveli kao oblik potpore klijentima u slučaju da se navečer nešto dogodi na burzama te da se klijenti odmah o tome obavijeste. Također, udio trgovanja na stranim tržištima sve više i više raste.

Koliko trgujete na stranim bruzama u odnosu na domaći promet?
O brojkama ne bih govorio, s obzirom na to da nitko iz drugih brokerskih kuća nije objavio koliko trguju na stranim burzama. Samo ću se reći da je taj udio značajan.

Možemo li govoriti o polovici?
Pa u nekim danima možemo govoriti o polovici ukupnog prometa, no nema pravila.

Zašto klijent ne bi trebao ići drugim brokerima s nižom naknadom? Spomenuli ste jednom kako sigurnost i kvaliteta imaju svoju cijenu.
Sigurnost i kvaliteta zaista imaju svoju cijenu. One se vide u kvalitetnom kadru, poštivanju zakonskih regulativa, postupcima internih kontrola i strogom provođenju nadzora nad rizicima i nad elementima zaštite imovine klijenata. Što se tiče sigurnosti, postavlja se pitanje zašto netko svjesno ulazi u gubitke. Zašto bih ja kao investitor povjerio novac nekome tko posluje na takav način? Nemojmo se zavaravati, svi radimo da bismo zaradili. Da bi imali dobit, moramo pokriti fiksne troškove. Da bi radili kvalitetno, moramo imati kvalitetnu radnu snagu. U ovome poslu u pitanju je veliki novac, mnoštvo transakcija i ukoliko kvalitetno ne obavljamo svoj posao vrlo jednostavno može doći do operativne greške.

Zašto bi netko, nakon šokova 2008. i 2009., sada svoju ušteđevinu plasirao na burzi?
Dobar dio investicijske javnosti koji je pretrpio gubitke više nije spreman ulagati na burzi. No, ‘okrenimo pilu naopako’. Prošle godine u ožujku, kada su razine indeksa bile na povijesnim minimumima, postavljalo se pitanje koji bi normalan investitor kupovao američke ili europske dionice? Kada gledamo iz današnje perspektive, koji normalan ne bi. Znači, krize je uvijek bilo i uvijek će biti. Za investitore koji znaju što rade i koji nemaju želju brze zarade na burzi, kao što to ima većina naših ulagača, kriza je često motiv za kupnju financijskih instrumenata.

Promo

U biznisu posljednjih godina stalna samo mijena jest. Kako izgraditi otpornost?

Pametno upravljanje

Više sustavnosti u linijskom prijevozu: učinkovita rješenja tvrtke ATRON za svakodnevno poslovanje

Imamo li mi takvih ulagača?
Ima ih, ali malo. Ali to nije ništa čudno. Pogledajte svjetska tržišta kapitala i ekonomije i njihovu tradiciju. Mi smo mlada država i u 20 godina ne može se izgraditi baza investitora koji znaju pratiti ekonomske cikluse. To je proces. Ne kažem da naši ulagači ne znaju ulagati, nego da je potreban dolazak novih generacija mladih i obrazovanih stručnjaka koji nemaju teret starog načina poslovanja i razmišljanja.

Kako privući strane ulagače da kupuju domaće dionice? Jesmo li uopće dovoljno atraktivni?
Mi smo, kao prvo, mali i u pojedinim segmentima možda jesmo atraktivni, no najveća naša kompanija je vrlo mala u svjetskim razmjerima. To znači da će veliki strani investitor dva puta razmisliti hoće li kupovati dionice naših kompanija upravo zbog niske likvidnosti. Ulazak velikog novca u neku dionicu automatski označava opasnost podizanja njene cijene. Obrnuta situacija je kod prodaje. Doduše, neki strani fondovi će uvijek kupovati naše dionice, ali jedino su blue-chipovi atraktivni. Rijetko ćete naići na primjer da će strani fond kupovati dionice ako nema minimalnog volumena trgovanja i fundamentalne vrijednosti kompanije. Imamo nešto za ponuditi stranim ulagačima, ali riječ je o možda desetak blue-chipova.

Blizu dna

Jesu li strana tržišta kapitala zadnja slamka spasa domaćim brokerima?
Ne vjerujem da je situacija toliko drastična. Koliko god da su volumeni niski i likvidnost nikakva, ovo tržište ima prostora za 20-ak brokerkih kuća. Možda se kriza tržišta kapitala još malo produbi, ali smatram da smo tu negdje oko dna. Hrvatska ekonomija, pa onda i mi s njom, čekamo da izađemo iz krize.