Najveći problem investicijskih kompanija koje dolaze ulagati na hrvatsko tržište nekretnina jest nedostatak kvalitetnih proizvoda, rečeno je u ponedjeljak na održanom predavanju “Investicijsko tržište nekretnina i određivanje vrijednosti u trenutačnim uvjetima tržišta”. Predavači na Četvrtoj godišnjoj međunarodnoj konferenciji o hrvatskom tržištu nekretnina Jens J. Moller Madsen direktor King Sturgea, Paul Suchar iz KPMG Croatia, Raffi Killian iz Heitmana također su utvrdili da se hrvatsko tržište nekretnina ne može okarakterizirati kao investicijsko, nego da se nalazi u razvojnoj fazi, i to u svim sektorima. Osim toga investitori se suočavaju, može se reći, s klasičnim hrvatskim problemima kao što je spekulativan način poslovanja koji ne pridonosi standardiziranju okvira poslovanja i sigurnosti nužnih da bi tržište izgubilo profil rizičnoga. Problematika proizlazi iz nedostatka većeg koncepta strategije razvoja.

Povrat na ulaganja
Istaknuto je da je institucionalno tržište najatraktivnije jer osigurava najveće povrate na ulaganja, ali i su cijene više za čak 20 posto od realnih, što se posebice odnosi na građevinsko zemljište. Smatraju da bi uklanjanje pravnih i birokratskih komplikacija otvorilo tržište za mnogo veći obujam investicija te osiguralo neophodne izlazne strategije kojih u Hrvatskoj nema. Kao pozitivne primjere iz regije jugoistočne Europe predavači su istaknuli Crnu Goru i Albaniju u kojima se vlasnički list može dobiti u roku od dva tjedna. Međutim, u neformalnom razgovoru nakon predavanja osoba koja je htjela ostati anonimna je za Poslovni dnevnik izjavila da kompliciranost koja je nastala podjelom hrvatskog teritorija na oko 500 samoupravnih jedinica i nije tako loša. Naime, sugovornik je rekao da to svakako ima negativnih strana, ali da se malo spominju i one pozitivne kao što je sporiji i kvalitetniji razvoj te rast tržišta, a to je komentirao riječima da bi se crnogorsko tržište ovim tempom moglo “potrošiti” za dvije godine, a nitko se ne pita što će biti poslije. Dodao je i da strani investitori prečesto u Hrvatskoj nazivaju korupcijom ono što u svojim zemljama nazivaju lobiranjem.

Fond od 500 mil. eura
Među sudionicama na predavanju bio je i Robert Herman, menadžer za investicije i akvizicije Portico Investmentsa, koji upravlja američkim mirovinskim fondovima. Taj fond ima na raspolaganju pola milijarde eura koje nema u što investirati. Za Poslovni dnevnik je rekao da su do sada unazad godinu dana uspjeli investirati u projekt vrijedan deset milijuna eura gradnje parkirališta u gradu na obali te da su u planu za skoriju budućnost još dva slična projekta u drugim hrvatskim gradovima. Herman je istaknuo da imaju želju ulagati u maloprodajne nekretnine i logističke centre. Raspravljalo se i o tome je li kreditna kriza u SAD-u utjecala na hrvatsko tržište nekretnina, ali se nije donio konkretan zaključak. Raffi Killian smatra da kriza nije previše utjecala na regiju te da postoji mogućnost da će regija sekundarno osjetiti posljedice koje neće biti prevelike jer smatra da će se kriza riješiti u sljedećih godinu dana. Tomislav Matić iz Quaestusa, fonda koji u Hrvatskoj koji upravlja sa 250 milijuna kuna, smatra da hrvatsko investicijsko tržište osjeća utjecaj kreditne krize. Rekao je da se to ponajprije vidi u uvjetima koje banke postavljaju. Također je dodao da su tržišni uvjeti takvi da mnogi prodavatelji neće prihvaćati cijene koje oni mogu ponuditi u sadašnjim uvjetima.

EBRD u Hrvatsku uložio 1,8 mlrd. eura

Na otvaranju konferencije direktorica ERBD-a za Hrvatsku Charlotte Ruhe je istaknula da je ta banka kroz 84 projekta u Hrvatsku investirala 1,8 milijardi dolara i dodala kako je banka dosta skeptična prema ulaganjima u Hrvatsku iako sektor tržišta nekretnina pokazuje znatne mogućnosti napretka. Rekla je da će ekonomski uvjeti u Hrvatskoj u 2008. biti pozitivni, a posebno je pohvalila bankarski sektor, rekavši da je jedan od najjačih u istočnoj Europi. Izuzetno negativnim Ruhe je ocijenila odluke o građevinskim i lokacijskim dozvolama koje donose lokalne vlasti jer diskriminiraju potencijalne investitore na način da pojedinci imaju moć donositi iznimno važne odluke što onda uvelike povećava mogućnost korupcije.