U Sloveniji su prehrambene kompanije ponovno u prvom planu nakon što je relativno mala pekarnica Blatnik najavila preuzimanje Mlinotesta iz Ajdovščine, koji je nedugo prije toga odmjeravao snage s ljubljanskim Žitom. Priča je zanimljiva i zbog činjenice da, kako se čini, Blatnik pokušava iskoristiti neke odredbe novog slovenskog Zakona o preuzimanjima, koji je stupio na snagu u kolovozu, a onemogućuje Žitu davanje konkurentne ponude. Tako ocjenjujem da je preuzimanje prehrambenih tvrtki u Sloveniji vrlo skupo i može ugroziti financijsku stabilnost poslovanja, kako mete, tako i preuzimatelja. Želimo li rasvijetliti nastalo stanje, potrebno se nakratko vratiti u vrijeme prije slovenske samostalnosti.

Preveliki kapaciteti
Kao što je tada bilo uobičajeno, većina poduzeća bila su predimenzionirana. Većina slovenskih poduzeća bila je građena ne samo za pokrivanje slovenskog, već i dobrog dijela tržišta bivše Jugoslavije. Nakon osamostaljenja ta su poduzeća imala gome kapacitete. Uspješnija poduzeća našla su nova tržišta na području Europske unije, dok je većina ostalih pokušala zadržati tržišta s područja Balkana. Među njima je bila i većina prehrambeno-prerađivačkih kompanija jer im zaostala tehnologija i niska produktivnost nisu dopuštali borbu na razvijenim tržištima. Žito, Mlinotest i Intes predstavljaju tvrtke koje bi u procesu udruživanja stvorile pekarski stup, pri čemu je Žito dominantna tvrtka, koja bi trebala preuzeti obje manje. Žito se upravo radi ulaska u EU nalazi u problemima tako da je posljednjih nekoliko godina poslovalo s gubitkom ili minimalnom dobiti, dok mu prodaja više ili manje stagnira. Ali ta tvrtka ima znatnu financijsku stavku u nekretninama, što je u zadnjih godinu i pol znatno podizalo cijenu dionica. Grupa Žito je u 2005. godini imala oko 30 milijardi tolara prihoda od prodaje koji su se na razini grupe smanjili 4 posto, pri čemu su u matičnoj tvrtki, na koju otpada oko polovica poslovanja, porasli za oko 8 posto. Grupa je po negativnom rezultatu u prvoj polovici lani do kraja godine racionalizacijom poslovanja uspjela ostvariti 238 milijuna tolara dobiti. Upravo pomoću racionalizacije Žito i ove godine posluje pozitivno, tako da je do polugodišta ostvarilo 471 milijun tolara čiste dobiti, uz povećanje prodaje od 2 posto. U igru je tada uskočila pekarnica Blatnik, koja je u 2005. godini ostvarila 4,2 milijarde tolara dobiti iz prodaje i 29 milijuna tolara čiste dobiti. U usporedbi sa 2004. godinom to je bilo smanjenje od 30 posto, unatoč povećanju prihoda od 60 posto, jer su se natprosječno povećali troškovi nabave materijala. Blatnik realno nema mogućnosti za preuzimanje Mlinotesta jer je samo za inicijalnu ponudu jedva ishodovala 3,8 milijardi tolara garancije.

Uz to, uprava Mlinotesta je otvoreno naklonjena Žitu, s kojim ima uspostavljenu i konkretnu poslovnu suradnju, a uz to je Žito ionako vlasnik 17 posto dionica Mlinotesta. Na prvi pogled, preuzimanje bi više koristilo Blatniku, koji bi time povećao svoje kapacitete, a uz to se i prozivodni asortimani kompanija bolje dopunjuju, dok su proizvodni asortimani Žita i Mlinotesta prilično konkurentni. Ali, to stoji samo ako se gleda slovensko tržište. Ako gledamo iz perspektive šire regije i EU, povezivanje Žita i Mlinotesta dobiva prednost. Dok je Žito usmjereno na tržišta bivše Jugoslavije, Mlinotest ne skriva ambicije za prodor na talijansko tržište i investira u nove proizvodne kapacitete. Udruživanjem bi nastalo snažnije poduzeće koje bi dugoročno moglo konkurirati i europskim prehrambenim divovima. Blatnik ima, s druge strane, namjeru proširiti se u Sloveniji i povećati opseg prozivoda, što nije u skladu s planovima Mlinotesta. Blatnik je bio prvi koji je službeno dao ponudu za Mlinotest, ali ima probleme s prikupljanjem sredstava. Ni vlasnička struktura neće mu dozvoliti da bez suglasnosti uprave prikupi većinski udjel. Ali je zato Blatnik povukao nekoliko poteza koji mu povećavaju šanse. Blatnik je tik pred objavom Žita, koje je dalo konkurentnu ponudu za preuzimanje Mlinotesta, dao i ponudu za preuzimanje Žita. Malo tko vjeruje da je Blatnik financijski u mogućnosti dati ponudu za preuzimanje Žita, ali je time uspio ograničiti samostalno odlučivanje tog ljubljanskog poduzeća. U skladu sa slovenskim zakonima o preuzimanju, poduzeće koje je meta preuzimanja smije obavljati samo poslove koji ulaze u opis redovnog poslovanja. Za poslove koji nisu redovno poslovanje tvrtke i koje je počela izvoditi prije namjere mora dobiti dozvolu skupštine ako bi oni mogli onemogućiti najavljeno preuzimanje. Sklon sam potvrditi mišljenje uprave Žita da i oni mogu objaviti ponudu za preuzimanje Mlinotesta jer je već prije napada Blatnika na Žito ta tvrtka objavila namjeru da preuzme Mlinotest, osigurala i deponirala sredstva i dobila dozvolu Agencije za trgovinu vrijednosnim papirima.

Brza reakcija Blatnika
Mišljenje Agencije bilo je drukčije i ona od Žita zahtijeva da prije preuzimanja sazove skupštinu koja bi potvrdila odluke uprave. U javnosti su se odmah pojavile glasine o uplitanju države, a vjerojatnije je da je odluci Agencije kumovala brza Blatnikova reakcija. Agencija je kao i već nekoliko puta do sada postupila solomonski, odnosno donijela je rješenje koje svim stranama nanosi najmanje štete. Ako ne bude novih iznenađenja, Žito će morati realizirati svoje prednosti preuzimanjem Mlinotesta. U najmanje ugodnoj situaciji je vlada Slovenije koja s jedne strane podupire Blatnik u njegovim ambicijama, a ako Žitu ne dozvoli preuzimanje Mlinotesta, ponašat će se negospodarski.

Karel Lipnik, Ilirika Investments Ljubljana

* autor ni poduzeće u kojem radi ne posjeduju dionice ni udjele poduzeća spominjanih u tekstu

Droga Kolinska još se restrukturira

Slovenija je razmjerno brzo sklopila dvostrane slobodnocarinske sporazume sa svim državama bivše Jugoslavije, tako da su slovenske prehrambene kompanije prodavale proizvode bez troškova carine. Odnosi su se zaoštrili ulaskom Slovenije u EU, koja ima jedinstvenu carinsku politku, što znači da svi slovenski prehrambeni proizvodi koji se prodaju izvan EU imaju i carinu koja obično iznosi oko 20 posto. Jasan cilj svih poduzeća koje je članstvo u EU pogodilo trebalo bi biti postizanje konkurentnosti što bi značilo njihovo udruživanje i traženje sinergija. Nažalost, do udruživanja je došlo prekasno tako da se jedini izvedeni slučaj spajanja – Droga Kolinska i dalje bavi restrukturiranjem.

Korporativni program

ENT Summer Camp – 25 godina razvojnih prilika za mlade

tamna strana jeftine mode

Majica od 5 eura, problem od milijardi: Moda postala ekološki teret