Kako li se samo brzo mijenja raspoloženje investitora, koji su još dan ranije nervozno osluškivali tmurne procjene različitih analitičara, da bi se već jučer prometnuli u aktivne shopipngoholičare, obilato se hraneći optimistično intoniranim poslovnim izvješćima, kojima su subprime kriza i strah od globalnog credit cruncha potisnuti sasvim u drugi plan. Osiguravši pozitivnu izvedbu većine burzovnih indeksa, makar su napredovanje indeksa tijekom jučerašnje trgovine na Starom kontinentu u velikoj mjeri limitirala izdanja automobilske industrije, donekle neutraliziravši početni optimizam.A sve zahvaljujući Carlosu Ghosnu, prvom čovjeku Renaulta, koji nije zvučao odveć optimistično, ustvrdivši kako slabija prodaja u Europi čini postavljene ciljeve za iduću godinu teško dostižnima. Doduše, Ghosn je također potvrdio kako Uprava ne odustaje od zacrtanih planova, koji podrazumijevaju prodaju od 3,33 milijuna vozila tijekom 2009. godine, no većina je analitičara stekla dojam kako je riječ o svojevrsnom pripremanju terena za razočaranja koja bi mogla uslijediti, što je kažnjeno iznimno negativnom inicijalnom reakcijom ulagača, spustivši dionice u minus od čak 3,5 posto. Konačan je gubitak sveden u znatno podnošljivije okvire (-1,8 posto), što ipak nije bilo dovoljno i za izlazak ostatka sektora sa negativnog teritorija. Jer Peugeot se spustio u minus od 0,5 posto, dok je BMW zabilježio pad cijene dionica od 0,5 posto, dok su BMW i Daimler bili u minusu od 0,8 posto, povukavši privremeno za sobom i burzovne indekse u Frankfurtu. Uostalom, tamošnji su investitori donekle bili i pod dojmom sasvim očekivanog, ali jednako neugodnog pada indeksa povjerenja potrošača, koji se (po prvi puta u posljednjih šest mjeseci) spustio sa 8,5 na 7,6 bodova, signalizirajući zabrinutost “širokih narodnih masa” realnom mogućnošću usporavanja gospodarskog rasta, i još konkretnije, da domaće banke na credit crunch odgovore otežanim (i skupljim) uvjetima kreditiranja.

S druge pak strane, automobilska industrija odavno više nije značajnije zastupljena u sastavu londonskih burzovnih indeksa, ali zato rudara ima napretek. Zbog čega se FTSE 100 donekle odlijepio od ostatka kontinenta, a nakon što je Antofagasta objavila podatak o rastu polugodišnje dobiti za 12 posto (na 728 milijuna dolara), znatno nadmašivši prognoze analitičara. Zadovoljstvo investitora pomutio je tek zamjetan oprez Uprave, koja si nije dala oduška ekstremno optimističnim prognozama, konstatirajući tek kako im fundamenti (odnos ponude i potražnje na globalnoj razini) i dalje idu u prilog. No s druge pak strane najzvučnije ime u carstvu Lukšićevih nagradilo je svoje dioničare povećanjem dividende, što je bilo dovoljno za 2,6 posto rasta cijene dionica, ali i sasvim solidnu izvedbu ostalih rudara, koje je ovoga puta predvodio BHP Billiton (+1,5 posto). Udvostručivši dobit u istaknutog se dobitnika prometnuo hotelski lanac Accor, zaradivši visokih 5,2 posto rasta dionica, dijelom svakako i zbog najavljene realizacije programa otkupa vlastitih dionica (u visini 500 milijuna eura). Što su odlično iskoristili i izravni suparnici, poput britanskog Whitbreada, koji je bio u plusu od 3,3 posto.

Carlsberg i InBev bolji od Heinekena

Kaznom od 219 milijuna eura, nametnutom od strane Europske komisije zbog nedopuštenog fiksiranja cijena na nizozemskom tržištu između 1996. i 1999. godine, Heineken je u prvih šest mjeseci zabilježio pad dobiti od 30 posto (na 302 milijuna eura), poprilično razočaravši svoje poklonike, o čemu jasno svjedoči i podatak kako su se dionice zašle u minus od 1,8 posto. Međutim, to nije ostavilo gotovo nikakvoga traga na izvedbu najvećih rivala, jer su i Carlsberg i InBev bili u plusu od 1,5 posto, iako je Heineken usput objavio i negativnu reviziju prognoza za pojedine segment prodaje na američkom tržištu, navodeći kao glavni razlog vrlo oštru konkurenciju.