Obilje iznimno jeftinog novca rezultirao je rekordnim plasmanom obveznica s ekstravagantno dugim rokom dospijeća od čak jednog stoljeća. Prema podacima agencije Dealogic, tijekom ove godine plasiran je do sada nezabilježen iznos državnih i korporativnih obveznica s rokom dospijeća dužim od 30 godina, a koji je dosegao čak 253 milijardi dolara. U odnosu na isto razdoblje lani, veći je za čak 35 posto.

Dugoročne obveznice počeli su izdavati svi, od prvoklasnih dužnika, pa do kompanija i država za koje je upitno uložiti i u petogodišnje obveznice. Tako s jedne strane imamo primjer Kanade koja je plasirala svoju prvu 50-godišnju obveznicu, ali i Meksika kojeg BBB+ rejting – treća najniža investicijska razina – nije spriječio da u travnju izda 100-godišnju obveznicu denominiranu u eurima.

Stoljetnu obveznicu plasirao je u lipnju i brazilski naftni div Petrobras koji je usred golemog koruptivnog skandala. “Dužnici plasiraju dugoročnije obveznice jer su prinosi vrlo nisko uslijed niskog rasta i niske inflacije”, kaže za Financial Times Alberto Gallo, analitičar Royal Bank of Scotland.

“Pogledajte kompanije. Ako vjeruju da su ekonomske prognoze pozitivne, iskoristit će priliku i jeftino se zadužiti kako bi kasnije investirale. Ali nećete to vidjeti. One se zadužuju kako bi tim novcem otkupljivale svoje dionice”, dodaje Gallo. Iako je motiv dužnika relativno razumljiv, a to je dugoročno osigurati jeftin dug, motivacija investitora u ovom slučaju baš i nije. Hrvatski financijski analitičari u neslužbenom razgovoru kažu kako je kupovanje obveznica s tako dugim rokovima dospijeća u najmanju ruku rizično. “Ovo je razdoblje prevelike likvidnosti koja investitore tjera na rizične investicije”, kaže jedan analitičar koji je želio ostati anoniman.

“S jedne je strane razumljivo da se dio dugoročnih investitora, poput mirovinskih fondova, želi osigurati. No, za ostale je pitanje kako će se u budućnosti kretati prinosi. U slučaju američkih ulagača, možda računaju na jačanje eura”, tumači naš sugovornik.