Zahvaljujući njihovoj izrazito cikličkoj naravi, dramatične oscilacije cijena nisu nimalo strana pojava na tržištima roba: izmjena dugoročnih investicijskih programa, slijedom krupnih pomaka u ponudi i potražnji na globalnoj razini, stvara vrlo izražene trendove koji znaju trajati godinama (ili čak desetljećima, generirajući fenomen “superciklusa”). No, čak i uz relativno čestu pojavu masivnih promjena cijena, srebro svejedno strši daleko ispred ostalih, nudeći uistinu fascinantnu statistiku.

Usredotočimo li se isključivo na intenzitet, ignorirajući pritom predznak promjene, cijena srebra na godišnjoj se razini (tijekom ovog stoljeća) u prosjeku mijenjala za više od 20 posto. Usporedbe radi, prosjek se u slučaju zlata kreće oko mršavih 12 posto, no zapravo je još uvijek riječ o prilično skromnim vrijednostima kada se usporede s ovogodišnjim zbivanjima.

Ciklička narav tržišta

Jer od početka godine cijena srebra se više nego udvostručila (rast od nevjerojatnih 110%), preskočivši u prosincu, po prvi puta u povijesti, čak i okruglih 60 dolara po unci. A pritom ciklička narav tržišta i mehanizam izmjene dugoročnih trendova uistinu malo toga objašnjavaju. Umjesto toga, rast cijene umnogome je špekulativnog karaktera, a to takvom su raspletu kontroverzna braća Hunt doista mogla samo sanjati kada su početkom 1980-ih godina prošlog stoljeća, intenzivnim gomilanjem zaliha, pokušali isprovocirati dramatičan rast cijena (priča je, nakon rasta sve do 50 dolara po unci, završila njihovim bankrotom).

Braća Hunt ili njima slični u ovom se slučaju uopće ne spominju; i ne, svijet nije preko noći ostao bez zaliha srebra, rudnici se nisu masovno zatvarali, niti su značajniji prerađivački kapaciteti nekim čudom iščeznuli. Sve navedeno u određenoj je mjeri determiniralo značajne cjenovne pomake kada su u pitanju, kakao, kava ili bakar, no u slučaju srebra rast je cijena ponajprije posljedica umjetno generirane nestašice kojoj je u velikoj mjeri kumovao sveprisutni – Donald Trump.

Prva godina njegova drugog predsjedničkog mandata u povijesti će ostati upamćena po nizu zanimljivih (neočekivanih) događaja i fenomena, najčešće naslonjenih na eskalaciju trgovinskog rata koji je isprovocirala Bijela kuća, uvođenje bitno viših carina na proizvode iz uvoza. Čak i u slučajevima kada ih nije mijenjao (podizao), Trump je vedrio i oblačio, diktirajući tempo na tržištu, a to jasno pokazuje i primjer srebra.

Čim je američka administracija samo dala i naslutiti mogućnost viših carina na srebro iz uvoza, njegova se cijena vinula visoko na pozitivan teritorij, pokrenuvši lavinu naloga za kupnju kojima su ogromne količine srebra otpremljene preko Atlantika, iz Londona u New York. Američki COMEX trenutno upravlja triput većim zalihama (u odnosu na uobičajene količine), i to već dovoljno govori o nesrazmjeru između ponude i potražnje.

Prava pomama za srebrom zastrašujućih razmjera razotkrila je problem nedostatnih zaliha u ostatku svijeta, suočenog s kroničnim deficitom koji proizvođači u kratkom roku naprosto ne mogu nadomjestiti. Naime, srebro je, za razliku od zlata, (bitno manje vrijedan) mineral koji se najčešće vadi u kombinaciji s drugim metalima, najčešće uz spomenuto zlato, te cink, olovo i bakar, pa proizvodni ciklusi ovise i nizu drugih faktora. Čak i da nije tako, rudari su uvelike ostali zatečeni dramatičnim rastom potražnje koju su cijelo to vrijeme usput podgrijavali i mali ulagači.

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Građevinski sektor

Energija sunca za održivu gradnju

Njihov interes, čini se, još uvijek nimalo ne jenjava, te uvelike opravdava sintagmu “zlato za siromašne”, koja je već odavna prišivena srebru, pripomogavši stvaranju vrlo potentne (i nadasve šarolike) koalicije kupaca. Svima njima u prilog ide i činjenica da srebro ima vrlo široku primjenu u industriji – proizvodni procesi u određenim segmentima industrije nasušno trebaju sada već bitno skuplji metal, što ga čini manje elastičnim na promjenu fundamentalnih odnosa.

Nezahvalne prognoze

Pozitivan impuls trendu rasta stigao je i u obliku rastućih cijena zlata, gdje su aktivnosti Bijele kuće također ostavile traga na tržištu – američka je administracija uvrstila i zlato i srebro na popis krucijalnih minerala (“Critical Minerals”), dodatno raspirujući aktivnost kupaca koja ionako poprima karakter vrlo neuobičajene pojave. Jer rast cijena dvaju plemenitih metala nije obilježen dramatičnim rastom inflacije niti kakvom kataklizmom na financijskim tržištima, kao što je to bio slučaj u vrijeme velike financijske krize.

Tome na kraju valja pridodati i omjer cijena dvaju metala, koji u očima mnogih figurira kao vrlo pouzdani indikator. Tijekom proteklih desetak godina taj se omjer uglavnom vrtio oko 80, da bi u travnju ove godine, na krilima rastuće potražnje središnjih banaka kojima su se u međuvremenu pridružili i mali ulagači, premašio 100. Krupan odmak od dugoročnog trenda nesumnjivo je djelovao poticajno, te se već u rujnu cijena srebra odlijepila od zlata, a omjer do sredine prosinca korigiran ispod 70. Daljnja bi erozija lako mogla isprovocirati korekciju s ciljem akumulacije profita, no zbivanja u godini na izmaku valjda na najbolji način pokazuju koliko je nezahvalno prognozirati krivulju cijene u budućnosti.