On smatra da je za krizu kriv niz pogrešnih poteza američkog ministarstva financija, Saveznih rezervi (Federal Reserve) te Komisije za burze i vrijednosnice (SEC, Securities and Exchange Commission). Kao glavne uzroke krize navodi slab dolar koji je doveo do rasta cijena sirovina i nekretnina. Uz dolar Forbes kaže kako je “oružje masovnog uništenja” bilo računovodstveno pravilo tržišne vrijednosti na kojem su regulatori inzistirali čak i u trenutku kad tržište, što je bio slučaj s vrijednosnicama izdanim na temelju drugorazrednih hipotekarnih kredita, ne postoji. Zbog toga je računovodstvena vrijednost aktive velikog dijela investitora snažno srezana, i to ih je gurnulo u probleme. Treći dio slagalice bilo je SEC-ovo zanemarivanje tzv. naked short-sellinga zbog čega su se brokeri gotovo natjecali u klađenju na pad cijena dionica financijskih institucija. S Forbesom smo, nedugo nakon američkih izbora, razgovarali u sjedištu korporacije, koje se nalazi na njujorškoj Petoj aveniji.

U svojem članku kažete da je jedan od uzroka krize slab dolar na kojem je inzistirala Busheva administracija. Dolar je slab već nekoliko godina. Kako to da nisu primijetili da njihova politika ne funkcionira?
Zato što kreditna kriza nije u potpunosti udarila do ljeta prošle godine, a oni su bili samo fokusirani na trgovinsku bilancu, na izvoz.

Koji nije rastao…
Jest u posljednje vrijeme što je posljedica tzv. J-krivulje. U početku vrijednost valute ide prema dolje, a deficit poraste, no na kraju se to izravna. Oni nisu željeli ‘ultra-slabi’ dolar, no mislili su da je dobro da on polagano ide prema dolje. No, u potpunosti su smetnuli s uma sve druge efekte do kojih je to dovelo.
Nikad nisu povezali nagli rast cijena nekretnina koji je započeo 2004. godine sa slabim dolarom, a nije to povezao ni Fed. Čak ni u 2007. godini kad je udarila kreditna kriza nisu povezali višak likvidnosti koji je stvorio slabi dolar s mjehurićem koji je nastao na tržištu nekretnina. U osnovi, nisu bili sposobni povezati nekoliko točaka.

Kako se to dogodilo? Postoje tri velike institucije, ministarstvo, Fed i SEC, i sve su pogriješile?
SEC je napravio neke druge pogreške, dok je ministarstvo primjer gledanja na svijet kroz krive naočale. Kroz njihove naočale slab dolar značio je bolju trgovinu. Umjetno snizite cijene svojeg izvoza – to je dobro. ‘Stabilni dolar? Ali to ide protiv principa slobodnog tržišta.’ Oni su pomiješali dolar s pšenicom ili kukuruzom, a nisu shvatili da kad imaš monopol na stvaranje novca, imaš obvezu raditi nešto po tome, odnosno barem se ne smiješ praviti da to ne kontroliraš. Oni to nikad nisu vidjeli na taj način.

Mislite li da će iduća administracija biti bolja?
Nadam se da će Volcker (Obamin ekonomski savjetnik Paul Volcker, op. a.) uvjeriti budućeg predsjednika i one oko njega da je stabilan dolar dobra stvar. No, kladim se da Obamini ljudi čuju iste pozive na uzbunu koje su čuli i Bushevi ljudi, a to je: prvo, ne biste se smjeli miješati u tečaj; i drugo, trebali biste to prepustiti Fedu, a i štetit će izvozu koji je jedina pozitivna stvar. Međutim, zaboravljaju činjenicu da ako imate slabu valutu, onda slabite i druge ekonomije koje neće kupiti toliko vaše izvozne robe i usluga.

U članku spominjete ‘short-selling’ kao jednu od pogrešaka koju je napravio SEC. Ako su se već svi investicijski bankari i brokeri koristili ‘short-sellingom’, odnosno računali na pad cijena dionica, kako to da nisu zaradili na tome?
Neki jesu. Neki dionički fondovi jesu, čime su nadoknadili neke druge gubitke.

No nitko ne govori o tome.
Pa to nije stvar o kojoj pričate. Posebno u trenutku kad Kongres poziva osobe na svjedočenja i ljudi su spremni linčovati one koji su koristili ‘short-selling’. Nije baš da se u tom trenutku idete hvaliti okolo. Jedan menadžer imenom Paulson (John Paulson, op. a.) izlanuo se da je zaradio jako puno na tržištu nekretnina kladeći se na suprotan trend od drugih, i sada je naglo zašutio. Kad zaradite takav novac, trebate samo tiho otići u banku. No, s principom vrednovanja imovine prema tržišnoj vrijednosti brokeri koji su koristili ‘short-selling’ brzo su shvatili da se cijela stvar može natjerati u bezdan. Na samu nulu. Pa su to i napravili. Sada ipak imaju problema s tim. Navodno SEC priprema mjere kojima bi se ograničio ‘short-selling’.

Kao jedan od uzroka krize u svojem ste članku spomenuli i pohlepu. Jesu li ulagači iz zapadne Europe i SAD-a bili zavidni zbog brzog rasta i bogaćenja ostatka svijeta te su samo htjeli zaraditi što više dok još mogu?
Nerazumno ponašanje nije potaknula nagla promjena u ljudskoj prirodi. Kad imate mnogo novca koji leži okolo, standardi se manje poštuju i labaviji su. Ne bi trebali, ali to se događa. Tako dobivate razne manije. Emocije se oslobode. To se dogodilo i ovdje. Ja vidim pohlepu kao posljedicu pogrešaka koje su napravljene i koje su dopustile toj emociji da se iskaže u količini u kojoj jest. A što se tiče rasta, kad god tko pomisli da se negdje može lako zaraditi, ljudi će se uputiti u tom smjeru.

nije svaki isti

Zaboravite pitanje „isplati li se električni automobil“. Danas je važnije nešto drugo

Zagrebački startup

Razvili su platformu koju koriste Zaba, INA i Sofascore. Sada žele na strano tržište

Kada će u svjetskoj ekonomiji doći trenutak kad neće biti potreban sadašnji razvijeni svijet kako bi se ponovno potaknuo rast?
Kina i Indija su velika gospodarstva. Za pedeset godina. Cijela ideja razdvajanja razvijenih država od onih u razvoju je glupost. Financijska kriza pokazuje da se ‘spajamo’ više nego ikada prije. Kada neki veliki igrač upadne u probleme, to utječe na sve. Ako pogledate kineski izvoz ili indijsku visoku tehnologiju, oni su povezani s globalnom ekonomijom. Udio kineskog izvoza u SAD-u u kineskom BDP-u je danas veći nego što je bio prije nekoliko godina usprkos tome što je tamošnje unutarnje tržište veće. Relativna važnost pojedinih država može se smanjiti. No ne postoji država koja može dugo izdržati izolirana. Iako se neki faktori u tim velikim ekonomijama mogu promijeniti, one će uvijek biti pogođene ako SAD ili neki drugi dio svijeta zapadne u probleme. To je način na koji je svijet danas premrežen. Umjesto da se pokušaju podignuti barijere, trebalo bi politički pritisnuti SAD ‘da se sabere’.

Bi li to funkcioniralo?
Kinezi su prepristojni da bi Paulsonu (američkom ministru financija, op. a.) rekli da bi prvo trebao stabilizirati dolar, a tek onda ćemo brinuti o revaluaciji.

Uskoro pokrećete hrvatsko izdanje magazina Forbes. Zašto baš Hrvatska?
Pa dogovorili smo se s Europapress holdingom (EPH). S obzirom na zakone koji propisuju strane sadržaje željeli smo imati partnera koji poznaje lokalno tržište kako bi projekt uspio. S druge strane ta će područja jednom postati dio Europske unije. Slovenija već i jest. No ne postoji razlog zašto to Hrvatska ne bi postala, kao ni zašto ne bi postala članica eurozone. A s vremenom i Srbija, kada svoje probleme s ratnim zločinima maknu s puta. Tko zna što će se dogoditi s BiH? Što se tiče Crne Gore, Malta je u Europskoj uniji tako da će vjerojatno biti mjesta i za tu državu. To je dio svijeta koji ima potencijala pa ćemo vidjeti što će se dogoditi.

Aktivizam

Kandidat za predsjednika
Steve Forbes je 1996. i 2000. ušao u utrku za predsjednika SAD-a, želeći postati republikanski kandidat za tu poziciju. No nijedne godine nije uspio osigurati kandidaturu.
Flat-tax
Forbes je velik zagovornik oporezivanja jedinstvenom poreznom stopom. Izdao je knjigu o ‘flat-taxu’, a i takav je porez bio u središtu njegovih političkih kampanja prilikom pokušaja da se kandidira za predsjednika SAD-a.

Hrvatska

Kako to da ste izabrali EPH za svojeg partnera?
To je bio proces pregovora i iščekivanja kako će se stvari razvijati.
Nadate se da će oni donijeti dodanu vrijednost vašem magazinu?
Tako je. Bit ćemo razočarani ako se to ne dogodi.
Gdje još imate strana izdanja u srednjoj Europi?
U Poljskoj i Rusiji, a od iduće godine i Rumunjskoj.