Nakon sasvim neočekivanog rasta IFO indeksa poslovnog povjerenja, te prvog pozitivnog pomaka indeksa povjerenja potrošača u posljednjih pet mjeseci, najnoviji pad broja nezaposlenih (sedmi mjesec zaredom) i rastuća aktivnost u maloprodaji (mjerena korespondirajućim PMI indeksom u režiji Bloomberga) prikladno su zaokružili gotovo idiličnu sliku njemačke ekonomije, pružajući ulagačima sasvim solidnu utjehu nakon razočaravajućih stavova što ih je dan ranije servirao Bern Bernanke. Naime, prvi čovjek FED-a ponovo je, na iznenađenje (ili čak zaprepaštenje) analitičara, progovorio o inflacijskim pritiscima, vrativši pesimiste u velikom broju na Wall Street. Štoviše, Bernanke je počinio pravu herezu, pokušavajući minorizirati važnost netom izmijenjene formulacije koja se do tada pojavljivala u redovitim priopćenjima monetarnih vlasti, neizravno potvrdivši strahovanja dijela analitičara, koji i dalje vjerojatnijom drže promjenu ključnih kamatnih stopa prema – gore. Međutim, već jučer su stvari izgledale bitno drugačije, jer osim što je kretanje terminskih ugovora (na burzovne indekse) ukazivalo na znatno bolje otvaranje trgovine u SAD, i većina europskih burzovnih indeksa jučer je bilježila solidan rast vrijednosti, koristeći ponajprije pozitivno intoniran news-flow, prikladno upotpunjen kratkotrajnom korekcijom na tržištu nafte.

Pritom ovo potonje ipak nije u većoj mjeri naškodilo dionicama naftne industrije, kojima se smiješi status najistaknutijih dobitnika ovoga tjedna, i to zbog činjenice da visoke tenzije geopolitičke naravi i dalje održavaju cijenu sirove nafte blizu najviše razine u posljednjih šest mjeseci (65 dolara za barel WTI nafte). Ulje na vatru nesumnjivo dolijevaju svakodnevna prepucavanja na relaciji London – Teheran, ostavljajući za sada sve mogućnosti otvorenima, čime se tržište nafte polako pretvara u igralište špekulanata, evocirajući uspomene na katastrofične prognoze pojedinih analitičara i ne tako davne rekorde cijena. U svakom slučaju, naftaši su se mogli pohvaliti prilično ujednačenim rastom cijene dionica tijekom jučerašnje trgovine, i tek je Statoil neznatno odskakao od ostalih, namaknuvši 0,8 posto rasta cijene dionica. Znatno veći doprinos napredovanju kontinentalnih burzovnih indeksa stigao je iz maloprodaje, ponajviše zahvaljujući ranije spomenutom PMI indeksu, koji je u potpunosti dokinuo crnu slutnje promatrača, potaknute povećanjem poreza na dodatnu vrijednost u Njemačkoj. Da stvar bude još bolja, optimističnim se brojkama oglasio KarstadtQuelle, razveselivši dioničare prvi godišnjim profitom (346 milijuna eura) od 2003. godine. Ostvarenim, doduše, tek na krilima prodaje non-core aktive i u uvjetima blagog pada prodaje, no ukupan su dojam značajno popravile optimistične prognoze za tekuću godinu, omogućivši rast cijene dionica od 1,8 posto. Što su barem donekle pratili Ahold (+1,3 posto), te Carrefour i Marks & Spencer sa 1,2 posto rasta. Blagim padom cijena nafte znatno su pak živnule dionice zrakoplovnih kompanija, koje je još atraktivnijima učinio Air France-KLM (+3 posto), sektorski lider na kontinentu koji se, ako je vjerovati nagađanjima, sprema obznaniti opsežan program rezanja troškova (težak navodno više od milijardu eura). Pritom zasigurno nisu odmogle niti špekulacije koje već danima Iberiu (+1,8 posto) trpaju u kontekst potencijalne akvizicije, a sama kompanija već je odabrala savjetnike (Morgan Stanley i Goldman Sachs) koji bi trebali izabrati najpovoljniju ponudu.

Sve žešća duhanska konsolidacija

Glasine na temu strateške konsolidacije ne zaobilaze niti duhansku industriju, sa španjolskim Altadisom (+0,7 posto) u središtu pozornosti. Spominje se čak mogućnost otvorenog sukoba, koju za sada ne želi komentirati niti jedna od zainteresiranih strana, a to su Imperial Tobacco (+1 posto) i British American Tobacco (+1,2 posto). Slična nagađanja više nisu nikakva novost niti u automobilskoj industriji, čiji su predstavnici također bilježili prilično ujednačen rast, s iznimkom DaimlerChryslera.