Egzotična odredišta i “porezni rajevi” nisu isključiva mjesta skrivanja novca od političke korupcije u najsiromašnijim državama svijeta, već su to i etablirane američke, europske i azijske banke, pokazuje izvješće nevladine organizacije Global Witness.

U posljednjem izvješću iz ožujka ta organizacija, koja istražuje veze između korupcije i ratova oko prirodnih resursa, navodi kako su neke od najvećih svjetskih banaka poput Citibank, HSBC, Banco Santander ili Deutsche Bank bez većih problema otvarale tajne račune vođama najkorumpiranijih afričkih i srednjoazijskih režima unatoč tome što su članice Wolfsberške grupe koja se zalaže za sprečavanje pranja novca. “Isti manjak regulative koji je i doveo do globalnog kreditnog sloma omogućio je najvećim svjetskim bankama održavanje korupcije i pljačku u najsiromašnijim državama svijeta. Ako prirodni resursi poput nafte, plina i minerala mogu omogućiti Africi bijeg iz siromaštva, onda vlade moraju s više odgovornosti spriječiti banke u poslovanju s diktatorima i njihovim obiteljima”, rekao je Gavin Hayman, direktor Global Witnessa. U izvješću se navodi kako je Barclays otvorio osobni račun Teodorinu Obiangu, sinu predsjednika naftom bogate Ekvatorijalne Gvineje, iako je već bilo dokazano da je obitelj Obiang duboko upletena u pljačku državnih naftnih prihoda. Hongkoške banke omogućile su Denisu Christelu Sassou Nguessou, sinu predsjednika Konga skrivanje također velikih svota. Citibank je, s druge strane, posredno financirao brutalne ratove u Liberiji i Sierra Leoneu jer je preko njegovih računa Charles Taylor, trenutno haški optuženik za ratne zločine, spremao novac od prodaje tzv. krvavih dijamanata i financirao pobunjenički RUF u Sierra Leoneu. Pokojni turkmenistanski diktator Nijazov, izabrao je Deutsche Bank za otvaranje računa s milijardama dolara od državnih plinskih prihoda. DB je 15 godina čuvala taj novac, stoji u izvješću.