Poduzetnik koji se bavi trgovinom nabavlja robu radi daljnje prodaje. Prilikom nabave robe zadužuje se skladište robe po nabavnoj cijeni u koju su uključeni fakturna vrijednost dobavljača robe i svi troškovi nabave robe koji su nastali do stavljanja robe na skladište. Prilikom toga porez na dodanu vrijednost po ulaznim računima za nabavu robe priznaje se u cijelosti. Za utvrđivanje vrijednosti zaliha sukladno Hrvatskim standardima financijskog izvještavanja dozvoljene su dvije metode: prvi ulaz-prvi izlaz (FIFO) i ponderirani prosječni trošak. Utvrđena vrijednost zaliha čini imovinu tvrtke. Prilikom prodaje robe nastaje prihod od prodaje robe, te troškovi prodane robe u iznosu skladišne vrijednosti prodane robe.

Roba za otpad
Međutim, u praksi se pojavljuju slučajevi kada se ovako nabavljena roba izdaje sa skladišta bez naknade. Poduzetnik treba svako izdavanje robe sa skladišta bez naknade razmotriti s poreznog aspekta, te utvrditi da li takvim poslovnim događajem nastaje porezna obveza. Nabavljenu robu radi daljnje prodaje poduzetnik može upotrijebiti kao materijal ili osnovno sredstvo za potrebe vlastitog poduzeća, prilikom čega ne nastaje obveza poreza na dodanu vrijednost, te se radi o porezno priznatom trošku u smislu poreza na dobit. Vrijednost nastalog troška ili osnovnog sredstva jednaka je skladišnoj vrijednosti izdane robe. Otpis robe radi uništenja je porezno priznat trošak u smislu poreza na dobit prilikom čega ne nastaje niti obveza poreza na dodanu vrijednost, ukoliko je poduzetnik obavijestio nadležnu poreznu upravu o namjeravanom otpisu robe radi uništenja. Također je potrebno osigurati potvrdu kuće za zbrinjavanje otpada kao dokaz o izvršenoj predaji robe na otpad. Nije nužno da djelatnici porezne uprave nazoče odvozu robe ili uništenju robe, ali svakako je potrebno nakon predaje obavijesti provjeriti s poreznom upravom da li namjeravaju nazočiti uništenju robe ili ne. Ako poduzetnik ne obavijesti poreznu upravu o namjeri otpisa robe, a osigura potvrdu kuće za zbrinjavanje otpada kao dokaz o izvršenoj predaji robe, radi se o porezno priznatom trošku u smislu poreza na dobit. Međutim, za ovako izdavanje robe sa skladišta potrebno je obračunati porez na dodanu vrijednost na skladišnu vrijednost izdane robe. Otpis robe bez dokaza o uništenju i bez obavijesti poreznoj upravi stvara obvezu poreza na dodanu vrijednost, te čini porezno nepriznat trošak u smislu poreza na dobit. Također imamo situaciju kada se radi o izdavanju robe kao uzorka radi ispitivanja kvalitete ili određenih svojstava robe. Ovakvo izdavanje robe nije oporezivo porezom na dodanu vrijednost i porezno je priznati trošak u smislu poreza na dobit ukoliko se radi o izdavanju robe u svrhu ispitivanja po nalogu odgovarajućeg državnog tijela. Svako drugo davanje robe kao uzorka radi ispitivanja kvalitete ili određenih svojstava podliježe oporezivanju porezom na dodanu vrijednost, ali se radi o porezno priznatom trošku u smislu poreza na dobit. Izdavanje robe kao uzorak u uobičajenom pakiranju u kojem se roba prodaje, bez obzira na vrijednost, podliježe oporezivanju porezom na dodanu vrijednost, ali se radi o porezno priznatom trošku u smislu poreza na dobit.

Darivanje poslovnih partnera
Ako je vrijednost robe koja se izdaje sa skladišta u svrhu darivanja poslovnog partnera do 80 kuna, te ako se u jednom tromjesečju daruje jedan poslovni partner takvim poklonom, radi se o porezno priznatom trošku u smislu poreza na dobit koji ne podliježe niti plaćanju poreza na dodanu vrijednost. U svrhu neoporezivanja potrebno je osigurati evidenciju s podacima kome, kada, što i u kojoj vrijednosti je darovano.Ako je vrijednost robe veća od 80 kuna, radi se o trošku reprezentacije, te je na vrijednost izdane robe obvezno platiti 70 posto poreza na dodanu vrijednost. Tako nastali trošak reprezentacije je 30 posto priznat u smislu poreza na dobit. Za izdavanje robe u svrhu reprezentacije potrebno je osigurati potrebnu evidenciju u skladu s odredbama Zakona o porezu na dobit. Izdavanje robe sa skladišta vlasnicima, članovima uprave, zaposlenicima poduzeća ili drugim osobama u nepoduzetničke svrhe oporezivo je porezom na dodanu vrijednost, prilikom čega osnovicu za obračun čini tržišna vrijednost robe. Ovako nastali trošak je porezno nepriznat u smislu poreza na dobit. Ako se radi o zaposleniku tvrtke, tako nastali trošak (tržišna vrijednost robe uvećana za pdv) predstavlja neto plaću zaposlenika, na koju bi se obračunali propisani doprinosi, porez na dohodak i prirez. Naravno, u tom slučaju radilo bi se o porezno priznatom trošku u smislu poreza na dobit.

Roba u pakiranju

Sama oznaka nije uvjet za neplaćanje poreza
Izdavanje robe u posebnom pakiranju, s oznakom “nije za prodaju” i vrijednošću do 80 kuna ne podliježe oporezivanju porezom na dodanu vrijednost i porezno je priznati trošak u smislu poreza na dobit. Ukoliko je roba u uobičajenom pakiranju u kojem se prodaje, oznaka “nije za prodaju” nije dovoljan uvjet za neoporezivanje.