Cijena kvadratnog metra montažne kuće može biti i 50 posto niža od cijene kvadratnog metra novoizgrađene kuće u klasičnoj gradnji, zaključak je istraživanja oglasnika InfoNekretnine završenog 22. ožujka.

Jeftiniji kvadrati
Cijena kvadratnog metra montažne kuće kreće se između 300 i 850 eura po metru kvadratnom, ovisno o proizvođaču i dovršenosti objekta, uz dodatne troškove terena i izgradnje betonskih temelja. Kvadratni metar klasično izgrađene kuće od cigle kreće se između 900 i 1100 eura, po sistemu ključ u ruke. Cijena kvadrata takve kuće dijeli se na dva segmenta: na rad koji stoji između 600 i 800 eura (!) po m2 i na materijal koji je oko 300 eura. Za stan u novogradnji treba izdvojiti između 1200 i 2000 eura. Montažne su kuće 50 posto jeftinije od klasičnih, no glavna razlika između montažnih i klasičnih kuća je u standardu. Naime, montažne kuće uvijek su jednako kvalitetne, a klasična gradnja može znatno varirati, pa se cijena klasične gradnje može spustiti i ispod cijene montažne, ali uz mnogo nižu kvalitetu izgradnje i posljedično, kvalitete življenja. Rok trajanja prosječne montažne kuće je između sto i dvjesto godina, s time da proizvođači daju interesantna jamstva na svoje proizvode. Rijetkim hrvatskim vlasnicima montažnih kuća najpoznatiji je slovenski Marles koji daje 30 godina jamstva, a Krivaja daje čak 60 godina jamstva na bilo kakva oštećenja i 100 godina na stabilnost kuće. Prema specifikacijama zagrebačkog Domprojekta, toplinska izolacija u montažnim kućama je četiri do pet puta bolja od one u klasičnim; koeficijent izolacije kod montažnih kuća iznosi 0,2, a zid jednake debljine u klasičnoj gradnji ima koeficijent 1,5. Osnovna razlika je u tome što montažna kuća ima rok trajanja, a klasična kuća uz održavanje može potrajati generacijama. Za kvalitetnu izgradnju klasične obiteljske kuće potrebno je oko godinu dana, a za montažnu kuću dovoljno između dva i četiri mjeseca. Naime, materijali korišteni u izgradnji klasičnih kuća imaju drukčije zahtjeve od montažnih gdje je većina posla obavljena već u tvornici.

Hrvatska klasika
U Hrvatskoj se još najveći dio ulagača odlučuje na klasičnu gradnju, pa su montažne kuće u nas još zastupljene s ispod pet posto. Glavni razlozi su slaba informiranost potencijalnih kupaca i slabi kredibilitet montažnih kuća. Ipak, u posljednjih se nekoliko godina situacija počela mijenjati u korist montažnih kuća, koje su domaći vlasnici novih nekretnina počeli prepoznavati kao sve bolje i isplativije ulaganje.Prema pokazateljima proizvođača u Hrvatskoj, poput slavonske Emanite i zastupnika bosanske Krivaje, Agencije Ň11Ó, potražnja za montažnim kućama u Hrvatskoj znatno raste. Razlozi za sve većom potražnoj za montažnim kućama kriju se u visokim cijenama klasično izgrađenih nekretnina. Tako se za vrijednost jednoga prosječnog dvosobnog stana s dnevnim boravkom od 65 kvadratnih metara na dobroj lokaciji može kupiti nova montažna kuća (prizemlje i kat) površine od 100 do 130 m2, sa uključenim svim troškovima. Najveći interes za kupnju pokazuju mlađe obitelji kojima su po visini cijene i udobnosti montažne kuće daleko prihvatljivije od skupocjenih stanova. Osim kriterija cijene, montažne kuće postale su dostupnijima i zato što su banke odlučile prihvatiti ideju kreditiranja montažnih kuća.

Montažne kuće svakodnevica u razvijenim zemljama
U razvijenim zemljama montažne su kuće svakodnevica. U Švedskoj je osamdeset posto kuća montažno, a takve su i gotovo sve kuće na zapadnoj obali Sjedinjenih Država. U InfoNekretninama kažu kako su se proizvođači tijekom njihove ankete jednoglasno složili kako je u sljedećih deset godina moguće da će montažna gradnja preuzeti primat od klasične. Najveća prepreka većoj potražnji je, prema proizvođačima, mentalitet domaćih kupaca koji smatraju da je montažna gradnja nesigurna te da će je i najmanji vjetar rastaviti na dijelove. Objektivno gledajući, montažne kuće imaju puno bolju iskoristivost prostora, bolju toplinsku izolaciju, jeftinije su i brže se grade. Drugi problem kod izgradnje kuće u Hrvatskoj nema nikakve veze s tipom kuće kakvu netko želi izgraditi. U državnoj upravi radi premali broj ljudi pa je na lokacijsku dozvolu potrebno čekati i više od šest mjeseci, a građevinska dozvola čeka se do tri mjeseca.