S vodećim izraelskim ekonomskim stručnjakom, profesorom Omerom Moavom razgovarali smo nakon njegovog predavanja na Ekonomskom institutu u Zagrebu i dan prije centralnog događaja, predavanja na Visokoj poslovnoj školi Libertas. Na predavanju se razgovralo o aktualnim izazovima s kojima se suočava izraelska vlada i trenutnoj ekonomskoj politici. Detaljnim podacima i iznimno zanimljivom i poučnom prezentacijom pojasnio je sadašnje stanje izraelske ekonomije u okviru globalne financijske krize koja je potresla cijeli svijet. S obzirom na to da izraelsko gospodarstvo ima gotovo tri tisuće kompanije u visokotehnološkom sektoru i da izraelska ekonomija bilježi oko pet posto rasta BDP-a, 11 milijardi dolara investicija u visoko tehnološki sektor i 200 milijardi dolara BDP-a, od kojeg 54 milijarde čini samo izvoz, sigurno je da imamo od koga učiti. Omer Moav trenutno predaje na Hebrew Universityju u Jeruzalemu i na Sveučilištu Royal Holloway u Londonu. Tijekom svoje bogate karijere obnašao je i dužnost predsjednika Savjeta za gospodarstvo izraelskog ministra financija i član je uredništva niza uglednih znanstvenih časopisa iz područja ekonomskih znanosti. Područja njegovog najužeg interesa obuhvaćaju ekonomski rast, inovcije i gospodarski razvoj te mikroekonomija i fiskalna politika. Predavanje su organizirali Hrvatsko-izraelski poslovni klub (CIBC) i Veleposlanstvo Države Izrael u suradnji s Visokom poslovnom školom Libertas.
Od utorka ste u Hrvatskoj. Obišli ste već neke vodeće ekonomske institucije u zemlji i susreli se s hrvatskim ekonomskim stručnjacima. Uočavate li kakve sličnosti izraelskog i hrvatskog gospodarstva?
Čini mi se da postoje neki isti problemi s kojima se obje zemlje suočavaju trenutno, a Hrvatska se suočava i s nekim problemima s kojima se Izrael bavio u prošlosti. Riječ je brojnim monopolima. Čini mi se da ih i u Hrvatskoj ima mnogo kao i u Izraelu. Problem je u političkoj uvezanosti tih monopolista s vladajućim političarima takozvanim tajkunima koji i Izraelu stvaraju problem. To su neki slični problemi s kojima se borimo. Nije ih lako riješiti i predstavljaju velik problem jer je riječ o umiješanoti cijelog političkog sustava s tajkunima.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Samo usporedite koliko je slovenski tolar bio depricirao naspram euru, a koliko naša kuna i sve ce vama biti jasno.. Tolar je kontinuirano depricirao dok se naša kuna zadržavala na 7,X.. Vrlo destimulirajuće za naše gospodarstvo, a to je vrlo važno jer jako gospodarstvo bi donijelo i manje zaduživanje stanovništva i onda ne bi imalo smisla pričati koliko kredita imamo u eurima.
@BigBoss, amerikanci upravo jesu deprecirali dolar, vrijedio je vise od jednog eura (2000-2002 godine)! Ali oni to mogu raditi zahvaljuci tome sto se nisu odrekli monetarne suverenosti, odnosno mogu ubacivati novac i istovremeno ga koristiti za optplatu dugova. S druge strane, Europa (ECB) se toga odrekla tako da novac mora privlaciti inozemnim ulaganjima (za svaku clanicu vrijedi isto pravilo). Na tom je tragu i politika HNB-a koja se obavezala na uskladjivanje sa monetarnom politikom Europe, a prije uvodjenja eura. Svicarska je prica za sebe, nezavisna (neutralna) zemlja-banka, privlaci novac iz svih djelova svijeta. Upravo je posljednja mjera svicarske centralne banke pokazala da je monetarno suverena: ubacuje novac na trziste i istovremeno kupuje stranu valutu . Sto se tice tvrdnje da deprecija samo osiromasujue, ta tvrdnja ne stoji, odnosno stoji ako place ne prate deprecijaciju. Ali ako prate, onda deprecijacija ima pozitivan ucinak na izvoz, dok uvoz postaje skuplji.
Ja o vašoj ekonomij inemam pojma, ali mi se čini … On uopće ne kuži da sve što izvezemo počiva na uvozu, pa je apsolutno svejedno koliki je tečaj. Čak i turizam prodajemo izravno u EURima. Nije nama problem u nedostatku stranih ulaganja, nego u totalno rasturenoj industriji, ubijenoj, isisanoj, ižvakanoj i ispljunutoj. Sirovine i energenti nam prolaze izvozno-uvozni postupak (stranci nam ih ponovno prodaju jer su ih dobili jeftinim “zajedničkim ulaganjem”. Banke su tu samo zato da olakšaju transfer stranih dobara – svi tenderi su sa klauzulomo proijeklu. Našu državu većina promatra kao neku neuhodanu okupacionu vlast, koja još nije sigurna što je njeno, a što crkveno i susjedovo. Mislim da Izrae ima barem jednu komparativnu prednost – njihova dijaspora posjeduj glavninu svjetskog kapitala, ao nošto mi nazivamo dijasporom obogati se samo kad jaqmi nešto u domovini.
Ja sam za to da jedna HRK vrijedi 0,013357 Evra.
Ko nekad talijanska lira.
Tako da možemo odma svirat gusle.
Kakva vlast-takav narod-takva i valuta. [bye]
Uključite se u raspravu