Osim što je desetkovala financijski i pred realni sektor postavila nemoguć strateški zadatak, kriza je natjerala svijet da pokuša preživjeti bez izvora kapitala. O strategiji poslovanja, poslovnim kombinacijama i ekonomskoj krizi razgovaramo s Prashantom Kaleom, profesorom strateškog menadžmenta na Michigan Business School i sveučilištu Rice, koji već sedam godina redovno dolazi u Zagreb kao profesor na MBA studiju i General Management Programu Zagrebačke škole ekonomije i managementa.

Što se promijenilo od 2001. od prvog boravka u Zagrebu?
Na svjetskoj sceni dogodile su se važne promjene. Europa se snažnije ujedinila i postala globalni igrač. Uvođenje eura bila je nepoznanica i ekonomisti su se dugo pitali kako će funkcionirati, a ispalo je bolje od predviđanja. Osim Europe, i Azija je izrasla u ekonomsku silu, i to zahvaljujući Kini i Indiji. U sedam godina tvrtke iz Europe i Azije postale su ravnopravna konkurencija američkim.

A što se tiče Hrvatske?
Hrvatska je više integrirana u svjetsku ekonomiju, no time i izložena ciklusima i poremećajima. Sada ispred sebe imate ima tri razloga za zabrinutost. Jedan je vanjski dug i u slučaju da se nešto dogodi, kao primjerice snižavanje prognoze rejtinga Standard & Poor’sa, cijena otplate duga raste. Drugo je usporavanje rasta u europskim zemljama što za Hrvatsku, koja se znatno oslanja na turizam, predstavlja problem jer ne znate kakva će biti sljedeća turistička sezona.

A treće?
Zbog nekoliko dobrih ekonomskih godina dogodile su se socijalne promjene. Mlađi su se navikli na prosperitet, nisu naučili na teškoće. Iznenadilo me koliko mlađi lako troše. Kad to usporedim s prosječnim dohotkom i BDP-om per capita, iznenađuje me lakoća kojom troše u krizi umjesto da štede.

Nema navike štednje?
Da. To je znak za zabrinutost ponajprije zbog duga. Ako mladi to ne razumiju, pred njima su teška vremena. To nisam vidio prije sedam godina.

Kriza je pogodila tokove kapitala. Koje su strategije primjenjive za tvrtke od kojih je dio stopirao strateške planove?
Spajanja i pripajanja kompanija zahtijevaju obilne izvore jeftinog i dostupnog kapitala. U posljednje tri-četiri godine spajanja i pripajanja bila su vrlo popularna zbog obilja novca. Štoviše, dio tih aktivnosti provodio se isključivo jer je bilo novca iako za to nije bilo poslovne logike. Danas, kad je novac teže dostupan, usporio se proces, i to je loše. Dobra strana je što će oni koji se odluče na takve akcije to učiniti iz pravih razloga. Ipak, kompanije su svjesne da ne mogu same. Osim pripajanja i spajanja, i dalje su im otvorene mogućnosti kao što su partnerstva, joint ventures i savezništva čiji će obujam porasti.

Kako vidite svjetsko poslovanje u sljedećih godina?
Nezahvalno je prognozirati, no mislim da će kriza trajati još najmanje 18 i 24 mjeseca. Dosta imovine još nije “očišćeno” iz sustava, sentimentu će još dugo trebati da se promijeni. Puno se govori o tome da će američke kompanije najteže biti pogođene krizom i zato oslabjeti. No zaboravlja se na američki mentalitet koji brzo uči na svojim pogreškama. Zato će se tamošnje kompanije prije oporaviti od kompanija iz drugih zemalja u kojima se pogreške stigmatiziraju i zato sporije priznaju i rješavaju.

Smatrate li da će zbog ove krize SAD izgubiti poziciju vodeće ekonomije?
Ne vjerujem u to, barem ne u bližoj budućnosti. Sada je problem zahvatio cijeli svijet, pitanje je tko će se prije prilagoditi. Američka je kultura vrlo fleksibilna otvorena za inovacije. Ne mislim da će SAD izgubiti vodeću poziciju, ali će se jaz u odnosu na Kinu, Indiju i Europue uistinu smanjiti.

promo

Hrvatska digitalizirala sustav prijevoza opasnih tvari

PRIMOPREDAJA

Dostava kakvu poznajemo ubrzano se mijenja: DHL je već krenuo

Što učite buduće menadžere?
Studentima uvijek kažem da ne uče nuklearnu fiziku, nego kako postaviti prava pitanja. Na pitanje “što je strategija” uvijek dobijem neodređene odgovore, a to je način na koji pobijediti u igri, a ne samo igrati. Da biste pobijedili, ne smijete biti reaktivni, nego proaktivni i stalno pokušavati promijeniti pravila igre.

Kakvi su domaći studenti?
Studenti su otvoreniji, lakše diskutiraju i debatiraju. Osim toga lakše im je s engleskim. Svjesniji su što se događa u svijetu, a to je dobro jer je ekonomija integrirana u zbivanja. No većina i dalje razmišlja o kompanijama pozitivno.

Što će se promijeniti u zemljama poput Hrvatske?
Ništa dramatično, ali zbog integracija ćete morati početi razmišljati šire. Veće zemlje imaju veću mrežu ako stvari pođu krivo.

Izdvojeno

Problem menadžera hrvatskih kompanija je što razmišljaju o poslovanju unutar domaćih granica, a trebali bi težiti liderskoj poziciji na širem tržištu, barem onom srednje i istočne Europe. Hrvatska je puno stabilnija u krizi od drugih zemalja, a to je prilika koju kompanije trebaju iskoristiti i brzo reagirati. Primjerice, ako vam je baza turizam, tada uslužno orijentirane kompanije mogu preuzeti vodeću poziciju u regiji. Zašto se ograničiti samo na Hrvatsku? Ima i drugih sektora poput financijskih usluga.